Bjelica je dosta, štono se kaže, kurčevit i samodopadan tip.
Obično takvi ispadnu jazavci pa im se svi smiju, ali oni rijetki koji imaju pokrića kao gore spomenut Mourinho ili Ibrahimović dižu ogromnu prašinu iza sebe.
Ljudi takve likove ili vole, ili mrze ili ih mrze voljeti i vole mrziti.
Bjelica se ne uklapa u nogomet u Hrvatskoj.
Odnos naših trenera, nogometaša i drugih sportskih djelatnika prema medijima je često sve u rukavicama, sve po šabloni, sve floskulaški čisto da ne bi nekad izričito rekao sve mišljenje i SLUČAJNO se nekome zamjerio.
Do te razine to ide da postoji cijela jedna lepeza nogometnih floskula u Hrvatskoj s kojim se recimo često dečki iz utakmicu po utakmicu sprdaju.
Ali onda opet razmišljam, pa nisu ni oni ludi jer evo, svjesni su da postoji dobra šansa čak i ako se okrzneš indirektno o nekoga da ti sutra viče na stadionu da će te zaklati.
Mi Hrvati smo jednostavno preosjetljivi na nogomet, a Dalmatinci pogotovo.