http://www.index.hr/sp2014/clanak/niko-momcad-ti-je-bez-veznjaka-a-igra-bezvezna/756207.aspx
"NIKO KOVAČ za nastavak niza: Reprezentacija i dalje poligon za učenje Mamićevih stipendista", napisali smo ove jeseni, istog dana kada je legendarni kapetan postavljen za izbornika.
Hrvatska klupa: Raskošna školarina plaća se neuspješnim prvašićima
Ističemo to ne kao likovanje nakon što je Kovač na SP-u dokazao da nije na razini potrebnoj za to mjesto ili kao podsjećanje na "prethodnu pamet" koju smo prosipali, nego zato što ćete u danima koji slijede, u ovdašnjim medijima čitati desetke analiza u kojima će generali poslije bitke pisati (doduše, ni blizu tako otvoreno) ono što smo na ovom portalu isticali devet mjeseci prije njih.
Nastavak kontinuiteta u HNS-u, po kojem je ključni kriterij za novog izbornika taj da je trenerski početnik i Mamićev pouzdanik (Bilić) ili njegov partner iz crno-crne koalicije (Štimac), nastavljen je i dolaskom braće Kovač, koje s Mamićima veže kumstvo i prijateljstvo.
Kao što možete provjeriti klikom na gornji link, za razliku od kompletnog ostatka "konstruktivnih" medija, koji "grade pozitivnu atmosferu" oko "Vatrenih", nismo nasjeli na priče kako je doista besprijekorni i beskompromisni Kovačev igrački pedigre, jamac da će pred gazdom biti jednako principijelan i odlučan kao izbornik, a posebno da s "iskustvom" od par desetaka utakmica na klupi juniora, ima reference voditi prestižnu reprezentaciju.
Fajter i glumac: "Rat" Kovača i Mamića
Ali, veliki igrački fajter, u mjesecima koji slijede dokazao je da je i dobar glumac, kada je zbog nepozivanja Halilovića i Sammira za nebitne mečeve, javno "ratovao" s Mamićima i tako stekao simpatije medija i navijača. Naravno, kada je došlo do ključne "utakmice", objave popisa za SP, na njemu su se našli Zelenika, tako dobar da je iz Dinama poslan u Lokomotivu, a za njega dovedena zamjena i Zadra i Sammir, koji je ove godine odigrao 291 minutu.
Mečevi na zelenom terenu pokazali su koliko je Kovač trenerski i izbornički kvalitetom daleko od elegantno-frajerskih izdanja kojima mami uzdahe čitateljica specijaliziranih portala. Poput prethodnika, nije se baš proslavio kao izbornik, ali kao i oni, zna nositi fina odijela i šarmantno se smijati, pa ga vole navijačice.
Igrači ni ovog izbornika "nisu shvatili"
U tri utakmice na kojima je vodio momčad na SP-u, navijači Hrvatske nisu se imali pretjeranih razloga smijati, barem ne od sreće, jer tri puta je ispremiješao momčad, koja je na kraju protiv Meksika izgledala i igrala po onoj Mandžukićevoj nakon remija sa Štimcem kod Srbije: "Nismo shvatili izbornika". Nevidljivi napadač vjerojatno je i večeras sebi isto mrmljao u bradu, jer na utakmici u kojoj je sve trebalo biti podređeno napadu, golu i pobjedi, bio je potpuno odsječen.
Modrić i Rakitić kao Samirovi vodonoše
Bez doprinosa Modrića i Rakitića, plemenitih veznih igrača od koji se najviše očekivalo, posebno nakon sjajnih sezona u Realu i Sevilli, a koje je Kovač sveo na ulogu Sammirovih vodonoša (Kamerun) ili kostolomaca na centru (Meksiko), Hrvatska na SP-u nije mogla proći bolje nego debaklom.
Nema drugog naziva za ono što je Hrvatska pokazala (ili bolje reći, propustila pokazati) na ovom SP-u, gdje je trajala tek 11 dana, jer tko je god pogledao "par" utakmica u životu mogao je vidjeti kako je sudac samo jedan od krivaca za poraz od Brazila, koji je nudio barem bod, kao i da je pitanje kako bi Kovačeva momčad prošla protiv Kameruna, da je tom protivniku igrao najbolji igrač i da se ostali nisu tukli međusobno na terenu ili bez razloga mlatili Hrvate, zbog čega je Song dobio crveni karton.
Meksiko ima lošije igrače od Hrvatske, ali je bolja momčad
Meksiko i Herrera napravili su Hrvatskoj i Kovaču isto što Turska i Terim Biliću, ili Škotska i Strachan Štimcu - očitali bolnu lekciju kako lošiji igrači pobjede bolje i razvikanije, zato što su posloženi u bolju momčad. Jasno je što je i tko u tom slučaju zaslužan za uspjeh, ali i s druge strane kriv za neuspjeh.
Kovač je nakon loše Kovačićeve predstave protiv Brazila (mali je dobar, ali bez obzira koliko bio mlad, pokazuje da nema "ono", nazovimo to fino - hrabrosti), na njegovo mjesto instalirao Sammira i to za utakmicu i protivnika idealnog da Kovačiću vrati samopouzdanje. Brazilski rekreativac ni protiv smiješnog Kameruna ništa nije pokazao, pa je otpao za utakmicu odluke.
A samo je trebalo Rakitića staviti na poziciju iz Seville...
Na mjestu isturenog playmakera protiv Meksika nismo dočekali ni Rakitića, kojem je to najbolja pozicija, jer je Kovač opet kemijao s promjenom igrača i taktike, pa je složio 4-1-4-1, gdje su upravo dva najjača hrvatska oružja - Rakitić i Modrić, trebala dati najviše, ali osim Rakitićeve pete za "počasni" Perišićev gol, ništa nismo vidjeli od dvojca kojeg je pojeo meksički vezni red.
Pranjić kao čistač veznog reda također se pokazao promašajem, kojeg je Kovač priznao uvođenjem spomenutog, već "otpisanog" Kovačića i još jednim preustrojem momčadi u hodu i to kada je već gubio 0:1. Znamo kako je ova rošada završila, s još dva gola u Pletikosinoj mreži.
Jasno, kao što smo napisali kada je zasluženo smijenjen Štimac, odgovornost za neuspjeh je i na igračima, ali je li Pranjić kriv što na jednoj utakmici promijeni tri pozicije, što na krilnim pozicijama igraju igrači koji to nisu, a Rakitić i Modrić "ne smiju prijeći centar"?
Meksički veznjaci posramili slavne suparnike
Hvalospjevi su se pisali o hrvatskom, "najjačem veznom redu na svijetu", ali nerazvikani Herrera, Vasquez i posebno Guardado, pokazali su koliko igrači sredine terena znače u suvremenom nogometu, koji priznaje samo "box to box" veznjake.
Meksički izbornik Herrera pak priznaje samo napadački nogomet, pa se i protiv Hrvatske, gdje mu je trebao tek bod, poslužio iznimno ofenzivnom "Ćiro sa SP '98" verzijom taktike 3-5-2 u kojoj su bitnu ulogu imali bočni jurišnici Layun i Aguilar.
Hrabrost im se isplatila: Hrvatska nije znala kazniti meksički juriš na pobjedu
Kovačeva Hrvatska nije iskoristila veliki rizik koji protivniku nosi igranje u takvom poretku, pa je složila tek dvije opasne kontre, iako su napadu skloni Meksikanci često imali samo po tri čovjeka na svojoj polovici.
Kada je Meksiko napadao, bekovi su im se naravno pretvarali u krila, koja su odličnim, brzim i preciznim proigravanjima širili veznjaci, a prelaskom u obranu, njihovim bokovima u izlascima na Srnu i Vrsaljka pomagali su isti ti igrači sredine terena, kojima idu velike zasluge za konačni ishod.
Završilo je tako da je Hrvatska od Meksika golove primila onako kako je sama trebala zabiti: Nakon prekida i iz kontre, a zabili su joj 35-godišnji veteran Marquez i Chicharito Hernandez, koji je potpuno van golgeterske forme u Unitedu i reprezentaciji, za koju je posljednji put poentirao prije godinu dana.
Nema Ivića, Zebeca, Mladinića... ali ima stranaca
Hrvatska nogometna reprezentacija već "desetljećima" za izbornika nema stručnjaka čiji bi renome i rezultati bili u skladu s ugledom selekcije i stvarnim mogućnostima igrača od kojih je sastavljena, a Kovač je samo nastavak te tradicije.
Možda će za par godina biti sposoban izvršiti smjenu generacija (jer Pletikosa, Pranjić, Srna, Olić... sigurno neće biti na EP-u za dvije godine), ali u Brazilu nas nije uvjerio da je to sposoban sada.
Ivić je na Lovrincu, Ćiro i Barić grčevito odbijaju zaigrati za Mirogojske Mališane, ali ako su to jedine trenerske marke u Hrvatskoj, nisu u Europi i svijetu. HNS ima novca platiti pravog trenera, jako ime s rezultatima iza sebe, ali neovisni stranac sa svojim suradnicima ne uklapa se u naše kompenzacijske dilove.
Pa zašto onda i Hrvatsku ne preuzme Kovačev kum Zoran Mamić?
