-Jaro- je napisao/la:
Veci od Bobana moze biti samo onima koji Bobana i njegovu generaciju nisu pratili -
Niko igracki nije dosao niti blizu Bobanu, a o karizmi bi se dalo razgovarati, ali
zadnjih par godina govori da je imao kud i kamo laksi posao nametnuti se u svlacionici
jer je imao ocito gotovo nepostojecu karakternu konkurenciju za razliku od Asanovica, Stimca, Sukera pa i Prosineckog...
Vidi cijeli citat
Meni je ovo smiješno, podsjeća me na priče iz Bearine generacije o stanju u repki bivše države sredinom osamdesetih, kada se nije plasirala na dva velika natjecanja zaredom (86 i 88), pa su isticali kako u njihovo vrijeme se nije zvalo bilo koga u reprezentaciju, nego se znalo prvih jedanaest s OI iz Helsinkija (
Beara, Stanković, Crnković, Čajkovski, Horvat, Boškov, Ognjanov, Mitić, Vukas, Bobek i Zebec) i oni se nisu mijenjali desetak godina. Slično i se sad priča i o
brončanoj-čileanskoj generaciji, skoro pa su svi znali prvih jedanaest, jedino je desni bok bio otovreniji (tu su se mijenjali Jurčević, Danijel Šarić, Stanić), kasnije umjesto Jerkana standardni je Šimić i tako.....ali neka hijerarhija se znala. Ovo su sve bila velika i poznata imena, priznate marke (dobro svaki od njih ima pluseve i minuse, ali nije to sad tu ključno) i 1996.g. u prosincu na "turniru Kralja Hasana" u Maroku debitira Niko Kovač koji se pokazuje kao solidno rješenje u defanzivnom veznom redu. Itekako iskoristiv i zahvalan igrač, dobrodošao svakako, ali unatoč svemu je iskazivao sepekt prema starosjediocima u reprezentaciji. A valjda, pretpostavljam da nakon odlaska Jarnija, Šukera, Prosinečkog 2002.g. u Japanu se on nameće kao lider!? Vlaović nije imao više nekog interesa više, Šimić je bio mlađi, Miki boem, ostali su u tom trenutku svi bili kao neki novajlije i pala kuglica na Niku Kovača.