nisu toliko ni bitne rici, nego djela. mada sve ovo stoji sta ljudi govoru o mlajen Kranjcaru, i to je zaista bilo tako kako je ovde interpretirano, ono zbog cega ga ja cijenin vise od icega je sljedeca situacija... naime, prva utakmica, poljud jako fino ispunjen, desetci tisuca ljudi ti skandiraju ime, zele te postavit za idola kluba koji nije tvoj, i sta napravis? umisto da prihvatis, da te "ponese jebiga" pa se za 10ak godina ispricavas iako te sad ne postuju ni jedni ni drugi, ti sramezljivo podignes ruku, zahvalis se, i nazad po svome. bez ulizivanja, bez pretjeranih proslava golova, bez trcanja medju navijace, bacanja dresova u publiku, ljubljenja grbova, emocionalnih ispada nakon gola suigraca, i opcenito ponasanja ala ivan bosnjak (koji je napravija slicnu stvar u obrnutin ulogama koju godinu ranije)

na stranu nezapamcena medijska hajka (kad se sitin reakcije na ivu sanadera zapitan se sta je vaznije), cak i kad je dozivija najvece napade, znaci oni tjedan nakon sta se vratija u split kad mu je rodni, purgerski i gospodski zagreb otpiva "svinjo debela" na utakmici HRVATSKE reprezentacije (jel ono bija i bakljon pogodjen?), cili poljud mu je skandira dvadeset minuti a on nije zastranija, nego opet isto, ruka u zrak, i to ti je to od preseravanja za 90 minuta

i zato smo svi mi ponosni kaj je Niko Kranjcar purger