Nije kriv Niko Kranjčar ni zato što nije postao Boban ili Prosinečki. Nije Niko pisao hvalospjeve o sebi dok je bio 15-godišnjak, nije tvrdio da će biti bolji od Zidanea,
pa tako nije ni kriv što nije postao ono što su mu drugi nametnuli.
"Kriv" je utoliko što je bio talentiran više od ostalih, a takvi uvijek
nekome smetaju.
Kranjčarov
"križ" dvije su odluke u kojima se njega najmanje pitalo za mišljenje.
Prva je, jasno, odlazak u Hajduk što ga je valjda za sva vremena
uklesalo na crnu listu BBB-a. Druga je, pak, dolazak njegovog oca na
mjesto izbornika, što se u konačnici pokazalo prevelikim teretom, kako
za oca, tako i za sina.
Niko
Kranjčar je, ni kriv ni dužan, postao predmet svake nogometne rasprave,
svakog nogometnog teksta, predmet navijačkih obračuna. Jedan od
rijetkih, možda i jedini, hrvatski reprezentativac kojem se zviždalo na
domaćem terenu pri svakom dodiru s loptom, što jasno govori kako je
nekim navijačima klubaški interes važniji od onog nacionalnog.
Od
trenutaka kada se kao 16-godišnji klinac pojavio u medijima kao
"najveći talent samostalne Hrvatske", preko razdoblja u kojem je taj
talent pretvarao u titule i individualne nagrade s Dinamom, do
razdoblja u kojem nije sve išlo tako lijepo (prelazak u Hajduk, SP u
Njemačkoj), Kranjčar je uglavnom bio na svim naslovnicama - i kad je
igrao nogomet, i kad je jeo čokoladu, i kad je polagao prijemni ispit
na fakultetu.
Konačno,
protekla godina donijela je odmak od hrvatske javnosti, kako zbog
transfera u Portsmouth, tako i zbog Nikine odluke da s hrvatskim
medijima više ne komunicira. I koliko god to možda bio nepopularan
potez, za Kranjčara je bio ispravan. Ne samo zato što je u pravu kada
se ljuti na način na koji se o njemu pisalo, već i zato što je to
najviše trebalo njegovom imidžu u hrvatskoj javnosti - da ga uopće nema.
I
tako smo dobili godinu dana promatranja Kranjčara kao nogometaša. Ne
kao Dinamovu ikonu, ili izdajicu maksimirskog kluba, ili kao
neprijatelja broj 1 Hajduka, ili potom spasitelja splitske momčadi, ili
kao izbornikovog sina. Sve to više nije bilo bitno, ostao nam je samo
Niko Kranjčar, nogometaš.
Što
smo na kraju dobili? Ne, Kranjčar nije postao tako dobar nogometaš kao
što smo možda željeli, ili kako su neki predviđali. Međutim, Kranjčar
je postao puno bolji nogometaš nego su neki i dan danas spremni
prihvatiti. Što će najbolje potvrditi činjenica da je, usprkos raznim
pritiscima, izborio mjesto u prvoj postavi šeste reprezentacije
svijeta, kod izbornika kojem se ne može prigovoriti nepotizam.
.............
Kranjčar
možda nije postao novi Zvonimir Boban, ali pokazao se kao vrlo
koristan, zahvalan i učinkovit igrač na reprezentativnom nivou. Niko
bez obzira na pojavu Luke Modrića i sada Ivana Rakitića ima
najbolju "loptu" u reprezentaciji, upravo su njegovi pasovi stvorili
niz prilika, ali i pogodaka "kockastih" u ovim kvalifikacijama. Uz
pregled igre, sjajan pas i izvrsnu tehniku, Kranjčar ima solidan
dribling i dobar udarac - nije niti će biti Kaka, ali da ga je dobro imati u reprezentaciji - jest.
Zanimljivo, u Kranjčarevoj generaciji, dakle, dok je imao 15 godina o čem ovaj piše, bila su najmanje 2 talentiranija vezna od njega, ali niti jedan nije uspio, jer nije imao veze i nije guran. Dinamova nogometna škola, kao i sve na ovim prostorima su poznate po korupciji, Dakle, nije istina da je bio talentiran "više od ostalih".... Neka se novinar raspita kod propalih igrače pa će vidjet... ako je imalo objektivan.
Kranjčara se najmanje pitalo za odluku o promjeni kluba? Stvarno nevjerovatno, što je Kranjčar rob, kurva, ili nešt treče? Pametni novinaru, ako imaš saznanja o tome, Cicu, Pokrovaca il nekog trečeg prijavi državnom odvjetništvu, za ucjenu, trgovinu ljudima ili slično...
Itina je da jedino ocu može biti zahvalan što je osigurao egzistenciju, jer da ga stari nije guro u predstavništvu, nikada se nebi prodao u Englesku, nikada.... da je novinar imalo objektivan to bi priznao! Normalno Cico je tim potezom izvuka sebe iz govana i dugova....
A sve preko leđa Hrvatskog predstavništva. Ili mislite da je Luka Modrić prije godinu i nešto dana bio lošiji igrač nego Niko Kranjčar, a Eduardo Da Silva?
O Bilićevoj nepristranosti bi se isto dalo razglabat... ali to ipak nije tema ovdije... Gdije je Križanac, nije li izbornik rekao da od igrača traži iskrenost? Križanac je bio iskren... Šerića je potjero jer ga je ovaj pitao zbog čega ga nije pustio na bratovu svadbu, kad već nije igrao dotičnu utakmicu!
A Kranjčar ne da "možda!" nije novi Boban nego to sigurno nije i nikada neče biti!
Isti taj Kranjčar se skrivao do jurčevića s kremšnitama po sobama, kurčio se po terenu i vrijeđao "bosance i šiptare" u klubu kao što su Vasilj, Agić ili Sedloski...
A ovo da mu dinamovci zvižde, pravi dinamovac će mu uvjek i svugdje fučkat.
Serem se na Norvešku, Švedsku, Dansku, Irsku, nogometnu filozofiju gdje se sve svodi prestavništvo. Tamo ljudi drkaju na svoja predstavništva, a klupskog nogometa ustvari nema.
Klub je osnovna građevna jedinica nogometa, i moj klub mi je na prvom mjestu... i svim pravim navijačima, da i onima navijačima koji putuju s prestavništvom, također...
A ovi koji misle da je mjerilo patriotizma pojavit se s Tarikom Filipovićem, Danijelom Trbović i Fani Stipković dva puta godišnje na Rusiji i Engleskoj, te praznike provest na ultra-mega-hiper spektaklu kao što su Svjetska i Europska prvenstva serem u usta. Jer nemaju pojma kaj je nogomet...
Jasno da mi je klubski interes bitniji od interesa prestavništva. To u isto virjeme ne znači da mi je Zagreb ispred Hrvatske kao moje domovine, kao što mnogi (pa i dotični novinar) tumače!
S...... d...... nema oprosta!!!!
