Da, istina je. Ante Rukavina u ovom je trenutku bliži Dinamu, nego Hajduku. Bez obzira što s Hajdukom ima ugovor, bez obzira što njegov menadžer opovrgava tu mogućnost - priča je istinita...

Ante Rukavina u Dinamu? Da, priča je zaista autentična. Ako vam nije dovoljna činjenica koju smo mnogo puta dosad istaknuli, kako se Sportnet.hr ne bavi "licitacijama" i ne izmišlja "poluinformacije", ne treba vas zavaravati munjeviti demanti koji je stigao iz Hajduka i od Rukavininog menadžera. Ante Rukavina bi sljedeće sezone zaista mogao igrati za Dinamo.

Priča je to koju su nam potvrdila tri, ne jedan - tri - izvora koja su izravno uključena u cijelu priču. U "projektu Ante Rukavina" jako je puno "zainteresiranih strana" koje treba zadovoljiti i s kojima se valja konzultirati. Hajduk i Siniša Šošo samo su dva faktora i zapravo oboje govore istinu kad kažu kako "Dinamo nije opcija". Što se Hajduka tiče možda zaista nije, ali Hajduk tu malo može napraviti, a što se Šoše tiče Dinamo nije zgodna opcija jer je tamo - Zdravko Mamić.

Dinamov izvršni dopredsjednik "ispod glasa" je naznačio da bi Rukavina već bio u Dinamu, da u cijeloj priči nije Siniša Šošo. Za razliku od Hajduka koji je kupio Rukavinu od Šibenika, a onda u "napadu velikodušnosti" klubu sa Šubićevca prepustio i 40% od njegove buduće prodaje, Mamić milijune zarađene u Dinamu ne želi dijeliti. Ni sa Šošom, ni s bilo kim drugim.

Rukavinin današnji menadžer bio je jedan od prvih koji su u Rukavini uočili "nešto više". Još prije tri godine Šošo je tadašnjem treneru Dinama i svom dobrom prijatelju Josipu Kužeu skrenuo pažnju na "klinca koji će biti čudo". Kuže je otišao Mamiću s prijedlogom da ga se dovede u Maksimir, no Dinamov gazda nije bio raspoložen za taj posao. Tada se već "šaputalo" da je razlog odbijenice bila njegova antipatija prema Šoši. Ne toliko radi Šoše samog, nego zbog činjenice da Rukavina ima svog "vlasnika".

To je zapravo trenutno najveća, a možda i jedina prepreka Rukavininom transferu u Dinamo. Nije to nikakva "ljubav i poštovanje prema biloj boji" ili neki drugi "moralni ugovor" kakav u hrvatskom nogometu više ne postoji otkako je Dinamo financijski pregazio svu konkurenciju uključujući i Hajduk. Nema tu više igranja iz ljubavi, a vrijeme kad se iz Hajduka u Dinamo i obratno prelazilo koristeći "tešku artiljeriju" danas je samo "crtica iz prošlosti".

Pokazao je to Rukavina posljednjom izjavom u ovoj sezoni, kad je u mikrofone na pitanje "Je li vam dosta Hajduka", nakon desetak sekundi razmišljanja i tišine odgovorio kako će "preskočiti odgovor na to pitanje". Nije čak imao volje, a očito ni potrebe, počastiti navijače nekom kurtoaznom izjavom tipa "Hajduk je institucija, čast mi je tu igrati". Makar i lagao. Barem radi svih onih koji mu već godinu i pol plješću na svaki dodir s loptom i bezpogovorno trpe njegove "mušice" na terenu, koje su u Hajdukovom dresu mnogo brojnije nego bljeskovi neupitno velikog talenta i mogućnosti.

Splitska publika ima tu naviku da puno lakše prihvati i kreditira pridošlicu nego "svoje dite". Na svojoj je to koži osjetio i Nikola Kalinić. Iako je u Hajdukovom dresu odigrao nebrojeno više dobrih predstava, zabio neusporedivo više pogodaka, donio neusporedivo više bodova, uvijek se činilo da će publika radije zapljeskati jednom uspješnom Rukavininom driblingu, nego Kalinićevom pogotku.

Tu treba tražiti i dio odgovora na pitanje zašto se Kalinić toliko nažestio na sve oko sebe kad je morao izaći s terena u 21. minuti finala Kupa protiv Dinama. Nije Kalinić ljut samo na Jarnija, niti je njegovo bacanje kapetanske vrpce isključivo vezano uz tu utakmicu i taj izlazak. Kalinić je osjetio da se on za naklonost domaćih navijača treba dvostruko više zalagati i boriti od igrača koji su dovedeni u klub i masno plaćeni, puno masnije od njega i njemu sličnih.

Iako je nedopustivo da "klinac" od 20 godina postavlja uvjete i reagira kako je "Kale" reagirao nakon posljednje utakmice sezone, situacija u Hajduku danas je takva da ni to više nije ništa neobično. U situaciji kad je prvi klupski strijelac i kad je čitavu jesen nosio momčad svojim pogocima, ali mu se prilikom izlaska s travnjaka znalo zviždati jer su ga neki proglasili sebičnim, zar je neobično da se Kalinić osjeti povrijeđenim kad ga trener izvadi u jednoj od rijetkih utakmica koje se igraju pred koliko-toliko ispunjenim tribinama i koje bi trebale biti "šlag sezone"?

Kaliniću je mjesto u Hajduku. Kalinić bi morao biti najbolji strijelac Hajduka u HNL-u i ono što je u današnje vrijeme očito još važnije - morao bi biti najskuplji transfer Hajduka u njegovoj povijesti. Momak koji ima 20 godina, a već 10 se mota po Poljudu, mora biti čovjek na kojemu će se graditi bliža i dalja budućnost kluba. Bliža njegovim pogocima, dalja novcima koji će se od njega zaraditi. Trenutno Kalinića Hajduk ni u ludilu ne smije nigdje pustiti, bez obzira koliko nezadovoljan time bio.

Što se Rukavine tiče, priča je ipak nešto drugačija. Najlakše bi bilo reći kako i za njega ima mjesta u Hajduku, jer naravno da ima. Ali samo ako će mu osim tijela i glava biti u Hajduku. Ako Rukavina nema odgovor na pitanje "je li vam dosta Hajduka", što će značiti njegovo "prisilno" zadržavanje u Poljudu? Klub od njega neće zaraditi neke ogromne novce, jer je ionako vlasnik samo 60% budućeg transfera, a tko zna koliko će i od te cifre otići na namirivanje svih onih koji su zaslužni za "ovo ili ono".

Za razliku od Kalinića, koji je Hajdukov adut za budućnost i na sportskom i na financijskom smislu, Rukavina Hajduku treba isključivo radi rezultata. Kojeg Hajduk nema, zbog čega je i Rukavina nervozan.

Trenutno je zbog "hladnog odnosa" na relaciji Mamić - Šošo njegov transfer u Dinamo "na čekanju". Međutim, Mamićev odnos s Renom Sinovčićem bio je još složeniji, pa su danas opet nerazdvojni i planiraju nove zajedničke poslove. Stoga zaista nije nerealno povjerovati "zatopljavanje" odnosa između Mamića i Šoše u svrhu "općeg dobra". Time bi pala i posljednja prepreka prelasku Hajdukom nezadovoljnog Rukavine u Dinamo.

I dalje mislite da je nerealno? A smatrate li da je realno da neba ne padne nekakav Trabzonspor/Monaco/Eintracht koji bi bio voljan iskrcati 4-5 milijuna eura za igrača koji je još uvijek samo "iznimno velik potencijal"? Zbog koga se onda traži raskid ugovora s Hajdukom?