Slike po redu

1. Sarajevo, Maksimir 1991. 8-1

2. haujduk 89, 2-0

3. Besiktas 1988, 2-0

4. Banja Luka, 1989, 0-1

5. Novi sad 1990, 1-1, pobjeda na penale

6. Split, 1990, 3-2

7. Bergamo 1990, 0-0

8. Auxerre, 1989 1-3

9. Partizan 1987, 2-1

10. Split 1988, 4-1 za Hajduk

11. Zvezda, 1987, 2-1 za Zvezdu (Crveno bijele zastave na ogradi jugoistoka)

12. Split 1987, 2-0 za Dinamo

13. Bergamo 1990 0-0

14  marakana 1987, 0-0

15. Novi sad 1989, 4-1 za Vojvodinu, 400 dinamovaca ostalo pred stadionom

16. Buducnost, 1990, na dan izbora, 0-0, popusili na penale

17. Split 1989, 4-1 za Hajduk

17. Maksimir, Zeljo 1991 2-1 za Dinamo

18. Gradski Vrt 1989, 2-0 za Osijek

19. bergamo 1990

20. Bergamo 1990

21. Maksimir, Partizan 1990, 2-1 za Dinamo

22. Isto pod 21

23. partizan , maksimir 1987, 2-1 za Partizan

24. Tuzla, 1987 ili 1988

25. marakaan 1987, 0-0

26. Atalanta 1990

27 Atalanta 1990

28. Borac, Maksimir 1990, 2-1

 

dalje više nisam mogao pratiti

 

Ma po čemu smo bili najmanje brojni? Nemoj pričati...

 

Kao prvo do 1986 bili smo najslabije organizirani,a  Tovari daleko najbolje organizirani. Imali su svoje prostorije, za svako gosovanje se točno znalo fgdje se moras prijaviti, poradi organiziranosti dobivali su jeftinije karte za vlak (čuvena objava). Sječaš se s druge strane kako smo bili mi organizirani. Netko kaze na domacoj tekmi, na Trgu ili Kolodvoru iduće subote ili nedjelje u toliko i toliko. Nikakva organiziranost, ništa. Sjecam se za Split, 26. rujan 1987, za dolazak na gostovanje doznao sam od covjeka iz kvarta, kog sam slucajno sreo u cetvrtak u kvartu.

 

Tek na gostovanju 1986. na finalu kupa s Velezom, sto je bilo moje prvo gostovanje, od stadiona JNA do BG kolodvora otisli smo svi zajedno (a bilo nas je izmedju 3 i 4 soma te srijede 14. svibnja u Beogradu). je**m ti kad se sjetim Velezovaca tog dana. Bilo ih je u Beogradu 10 000. Ali kako. Socijalisticki savez grada Mostara platio im je put, organizirao besplatna dva vlaka i besplatne autobuse. Klub (tadasnji predsjednik Jole Musa) im je prije puta besplatno podijelio karte. Idu iz centra grada na stadion i pjevaju Mi smo Titovi Tito je nas. Dzaja i navijači Zvezde nisu bolje funkcionirali. velezovci su te 1986/87 imali plaćeno svako gostovanje u Jugoslaviji, klub je sve plaćao. Tko je s druge strane nama ista plaćao. Tovari su od grada imali tada besplatne prostorije na Starom Placu cijelo vrijeme osamdesetih, gdje ih danas imaju. Mi smo svoje prostorije dobili tek zime 1991, i to u Svarcovoj, kada je taj prostor kupio veliki Dinamovac Mario Mihaljevic. ne znam puno o tome, tada sam bio u JNA. Zvezda je konstatno bila u borbi za titulu, Hajduk je stalno igrao Europu, partizan je do isto igrao Europu i stalno bio u vrhu. nakon 1983 mi smo do 1989 nismo ni prismrdjeli u borbi za titulu, niti smo do 1988 igrali u Europi. Sve jedno, nas je sezone 1979 bilo pun ku**c u Beogradu (kad smo posljednji put dobili Zvezdu na Marakani). Posljednje kolo bilo nas je 15 000 u Novom sadu, 1980 bilo nas je pun ku**c (za ono doba) na finalu kupa koji smo Ciganima uzeli pred nosom (Dumbovic). U finalu kupa 1982 u beogradu (popušili smo 4-2, nakon maksimirskih 2-2) , takodjer nas je bilo pun ku**c. Bilo nas je te 1982 10 000 na Poljudu, 40 000 u Osijeku, 20 000 u Mostaru. Sezone 1981/82, te 82/83 bili smo najgledanija momčad prvenstva, kao domaćin i kao gost. Takodjer kad se Ciro vratio 85/856 i 86/87 bili smo kao domacini najgledaniji. Sezona 1989/90, te 90/91 smo posije Cigana (koji su tada bili najjaci u Europi) bili najgledaniji.

 

Tovara je uvijek u Zagrebu bilo pun ku**c, bili su jebeno organizirtani u ono doba. I tada je u Zagrebu puno više ljudi navijalo za Hajduk nego danas.  Medjutim Cigana u Zagrebu do 1987 nikad nije bilo preko 100-150. Svibanj 1987 bilo ih je 400-500, godinu kasnije bilo ih je oko 700, a  najbrojniji su bili kad je bilo ono sranje, bilo ih je 2000. Grobari, pa njih nikad u Zagrebu osim kad je bilo ono sranje ozujak 1989, kad su se počele trgati reklame (a tada im je klub sve plaćao i bilo ih je oko 500-600) nije bilo vise od 200-300. Toliko je poprilici i nas znalo biti u Beogradu, 1988 na JNA bilo nas je oko 400, a oko 500 1989 na Dan Republike, kad smo Cigane dobili na penale. Dakle nismo zaostajali za Grobarima uopce, Cigana je uvijek bilo najviše, a Tovari su bili priča za sebe, jebeno organizirani, grad je stajao iza njih, mali grad, svi na ulici, izadjes na Rivu i vidis pola ekipe s tekme.