eh, onda ja bih ovako rekao,
70% krivica budalama menaderima koj ih napuhaju i naprave umislit se, i 30% igracu, koj je ipak mlad, pun snova i ambicija i u glavnom ne pozna jos dobro svjet pa je lako ga uvjerit da je on prevelik za HNL

Primili smo 9 golova u Europi.

2 -> nepotrebni penali. Pod nepotrebni podrazumjevam, da nikakve izravne opasnosti po gol nije bilo.

2 -> dvije izgubljene lopte, dvije kontre, dva puta golman brani i odbija i dva puta slabo postavljeni braniči nakon golova i dva jeftina gola.

2 -> sa dva dalekometna šuta. Teško je to progutati.

3 -> prosječni golovi koji su obično padali pred kraj poluvremena.


Ovo su prilično jeftini golovi. Slučajno? Sudac? Nesreća? Neznanje?

Vjerojatno sve pomalo i kao odlučujuće neiskustvo koje plaćamo.


Recimo to ovako. Ova dva penala se nisu smjela dogoditi, jer nikakve posebne opasnosti tu nije bilo. Pokoloniti protivniku dva penala, znači pokloniti mu pobjedu.

Dva puta naivno izgubiti loptu je moguće, ali to onda treba osjetiti i na vrijeme raditi "pametan" faul i zaraditi žuti karton. Da, žuti karton ne služi da bi si olakšao i sucu jebao po spisku i šutao loptu, nego da bi spriječio ovakve situacije.

No i nakon te kontre kada Koch dva puta brani, dva puta lopta njima na nogu, to isto ne mogu progutati.

Mislim em se lopta nije smijela gubiti tako naivno, em se trebalo rušiti kada je vrijeme da se obrana posloži i em kada golman skine se jednostavno ne može dogoditi da dva puta odlazi na nogu protivnika.

Zatim dva dalekometna šuta. Ne znam što tu reći. Gol s četrdeset metara na dušu golmana i jedan perfektno pogođeni udarac koji se nije stigao blokirati.


A kad ovome dodaš da smo protivnicima bušili obranu uzduž i poprijeko i promašivali. Onda jednostavno nisi na razini 32 najbolja kluba Europe.

Nisam sklon pretjerivanju (klasično balkansko), zadnja šansa (koja se događa svakih godinu dana), sad ili nikad (svakih par mjeseci), ali jebeno nam je puno značilo da ove godine dobijemo to nositeljstvo u kupu UEFA, uđemo u njega, dignemo koef i sljedeće godine još čvršće prigrabimo status nositelja.

Ovako će biti teže. Imamo dvije rezultatski loše sezone, sada bi mogla doći i treća.

Ajax je jak protivnik. A mi ne da smo nejaki i nekvalitetni, nego neiskusni. Uvijek padamo protiv takvih protivnika ne zato jer nas slome kakvom vanrednom igrom, nego jer jeftino primamo golove.

Uglavnom bolji nego prošle godine jesmo, ali boljke ostaju iste.

Ništa, nema predaje!

Jednostavno mi smo "onaj" klub koji moja istrpiti Modrićev slabiji dan, koji mora istrpiti da Pokrivač ne može pet utakmica odigrati bez oscilacija, koji mora istrpiti da Manđukić lansira protivnika u kontru, Šifin pad forme itd. itd.

Kada se ispraksiraju, steknu iskustvo, postanu kvalitetni, igraju bez oscilacija, u konstantnoj su formi, drugi nam se zahvale i plate.

Velika riba jede manju. A mi bi jednom trebali pojesti koju veliku ribu da narastemo

U uvertiri dvoboja, nimalo nježno, “boysi” su se obračunali sa skupinom preprodavača ulaznica. Tzv. tapkaroši koji očito nisu bili osobito oprezni provaljeni su preko broja telefona koji su ostavili u oglasniku uz napomenu “prodaja ulaznica”. Jednom kada je otkrivena adresa s koje su se ulaznice raspačavale i po trostruko višim cijenama nego u redovnoj prodaji (na dan utakmice zapad-gore išao je po 300 kuna), uslijedila je akcija navijača koji su silom oduzeli bunt od petstotinjak ulaznica i podijelili ih navijačima... 

http://www.jutarnji.hr/sport/navijaci/clanak/art-2007,8,31,,88124.jl


nicely done!

Ovo je post kolege s drugog foruma, nadam se da se neće naljutit, ali jebeno opisuje neke stvari i baš fino dođe:

Šah sam naučio igrati realativno rano. Sa šest, sedam godina. Ali ga nikada nisam ni zavolio niti puno igrao. A definitivno sam shvatio da nisam za šah u vrijeme dok sam na faksu radio diplomski i stanovao s jednim kolegom iz Osijeka koji je bio zaluđen šahom te čak imao nekakvu višu kategoriju. Pamtim kako je kada smo useljavali donio kofer sa stvarima, u kojem su jednu trećinu prostora zauzimale knjige, drugu trećinu odjeća, a treću velika kutija sa šahovskom garniturom. I dok sam ja svako veče želio izlaziti u kino ili nekuda van, on je tražio da svako veče igramo šah. Pa smo napravili kompromis. Jedno veče bi šahirali, a drugo izlazili. U dva mjeseca koliko smo proveli zajedno odigrali smo možda i više od 200 šahovskih partija, a da ja nisam niti jednu pobijedio. Iako je moj cimer kao protivnik on bio vrlo korektan. Pristajao je da mi dade prednost kakvu god bih tražio, a jedino što nije dozvoljavao je da vraćam poteze. Tako nikada nećeš postati pravi igrač! - znao bih reći.
A kada smo razgovarali o tome kako me to skoro svaki puta uspjeva pobijediti, rekao je: S pacerima, a oprosti tako se zove tvoja kategorija, treba samo igrati čvrsto i ne griješiti. A pacer će već sam sebe pobijediti! I zaista kada sam analizirao kako sam izgubio većinu partija to je jako rijetko bilo poslije neke efektne kombinacije mog protivnika ili njegove efektne žrtve, već redovito poslije ili neke moje greške u otvaranju, grubog previda u središnjici ili pak nestrpljenja u završnici...
A sada kada sumiram ove Dinamove utakmice protiv Werdera, kako ovo viđeno sinoć u Zagrebu tako i ono u Bremenu, ne mogu a da se ne sjetim onog mog davnog šahiranja sa šahovskim majstorom iz Osijeka kojem se jedva i imena sijećam.
Paceri uvijek nađu načina kako i dobivenu situacijui zgubiti ...

mislim da bi se politika trebala umijesati u nas nogomet (iako je ima) ali na drugi nacin

Hehehe pacovi smo mi.

A jesmo jebiga. A tko zna možda bi lola da nije igrao 4 godine nego 30 godina šah došao do novog zaključka.

Možda u trideset i prvoj godini slijedi veliki preokret