Par teza koja ne piju vodu:
1. Istresanje frustracija na Ivankoviću jer smo u Europi preslabi, a u prvenstvu prejaki. To je najmanje trenerova krivica ... što je i pokazala sto i jedna smjena. Mislim da smo ih imali i previše ..
2. Koliko će vas puta novinari uvjeriti u to da je uvijek (ali baš uvijek) (favorizirani) klub protiv kojeg igramo u krizi. Može li netko izračunati kolika je statistička vjerojatnost da od 20 utakmica protiv Dinama tih 20 klubova bude u krizi?

3. Novinarska taktika zvana - nezadovoljni igrači. Dinamo na spisku nema ništa veći broj igrača nego li ostali HNL klubovi (čak ima manji od gotovo većine klubova). Zar je stvarno moguće da UVIJEK i JEDINO u Dinamu su rezervni igrači nezadovoljni.
Pa Bože moj moraju i rezerve postojati kako u Međimurju i Vinogradaru, tako i u Dinamu. I normalno da igrači koji sjede na klupi ne mogu cvast od sreće, al jel moguće da su uvijek u Dinamu oni na klupi nezadovoljni, dok drugi nemaju tih problema.
Što je najgore vi sami ste upali u kolotečinu koju vam nameće uprava. Veliko razočaranje je posljedica velikog očekivanja (nerealnog).
Zar je tako teško predvidjeti da će se u 6 mjesecu sljedeće godine pisati o najjačoj momčadi Dinama u posljednjih xy godina i o famoznom "sad ili nikad". Deja vu.