Bandićeva izjava da neće potpisati ugovor za dovršetak Maksimirskog stadiona jer su ponude preskupe, dovela je Grad i eventualne koncesionare u pat-poziciju. Ponude su konačne, a najjeftinija iznosi 3,68 milijardi kuna, i o njima se više ne bi trebalo cjenkati. Tvrtke su izračunale koliko im novca treba da bi dovršile stadion, održavale ga i na njemu zaradile. Jedina preostala stavka za pregovore  iznos je zarade od komercijalizacije stadiona.

 Sve će se znati sljedećeg tjedna  rekao je Ladislav Prežigalo, pročelnik za gospodarstvo, tvrdeći da su mediji pogrešno izračunali cijenu stadiona, no istovremeno odbijajući reći koja je prava cijena i tko će je platiti. Jedna od mogućnosti jest da koncesionar od ulaznica za utakmice i koncerte (kojima bi tada morala značajno porasti cijena), iznajmljivanja poslovnih prostora i garaže te naplaćivanja Dinamu   minute provedene na travnjaku zaradi  13 do 16 milijuna kuna mjesečno.

Tada Grad ne bi trebao platiti ni kune za stadion, no mogućnost je malo vjerojatna jer  koncertne atrakcije zaobilaze Zagreb, poslovnih prostora je napretek, a Dinamo napuni stadion desetak puta godišnje i trebale bi mu još veće dotacije iz proračuna.

Druga je mogućnost da koncesionar zaradi manje, a da mu Grad namiri razliku. Tada bi bilo jako teško pratiti stvarnu cijenu stadiona jer bi se iznosi naknade mogli mijenjati iz mjeseca u mjesec.

Treća je mogućnost da se potpuno odustane od javno-privatnog partnerstva i posao povjeri Holdingu. Cijena stadiona tada ne bi bila bitno niža, ali bi barem novac ostao u gradskom sustavu. Posljednja mogućnost je da se Maksimir sruši do temelja,  zemljište proda, a stadion sagradi negdje izvan grada.

Gdje izvan grada pobogu? A mogu ga u veliku goricu staviti, pa ćemo imati 1.000 ljudi po utakmici.