Ajd da probam približiti situaciju jer vidim da tu ima mnogo osamnaestogodišnjaka i sl., koji jednostavno prije 7 godina nisu mogli biti svjesni događanja oko kluba (ne mogu niti danas u potpunosti, ali ok).
Sezona 99/00 - Croatija se bliži kraju, projekt stadiona je doživio kolaps. Klub je dužan i bogu i vragu, a dugovanja iznose 20-ak milijuna maraka koja se moraju podmiriti - odmah!
Dinamo je imao: Ladić, Tomas, Jurić, Tokić, Rukavina, Mujčin, Prosinečki, Šarić, Jurčić, Cvitanović, Bišćan, Šimić Josip, Mikulenas koji su bili u planu.
Ladić, Prosinečki, Jurčić, Jurić, Rukavina su bili igrači pri kraju. Mujčin više nije bio "onaj" Mujčin. I sve što je vrijedilo je prodano kako bi se vratili dugovi. Bišćan je prodan i dan nakon što su sjeli novci novaca više nije bilo, Tomas, Tokić, Cvitanović, Mikulenas, Šimić, sve je to otišlo i rasprodano, a novcima su se donekle pokrili dugovi (ne svi, koliko se moglo).
Vraćeno je ime Dinamo, svi očekivali u najmanju ruku - čuda. Da će sada biti sve med i mlijeko, idila.
Sada kreće prva "vizija" iako je to sve stvar percepcije i prezentacije, a ne realnosti. A to je da Dinamo nema novaca, nema igrača, nema publike, nema stadiona, nema kvalitetne omladinske škole, nema jednostavno ničega osim imena. Istovremeno i cijeli klupski nogomet tone, sve što se događalo u Dinamu u istom se formatu, ali manjem obujmu događalo i u ostalim hrvatskim klubovima. Lokalni moćnik, dugovi, neimaština, tuga sve je isto.
Dinamo se okreće mladim igračima Drpić, Kranjčar, Abramović, Gondžić, Zahora, Leutar, Jerko Leko, Šokota, Butina, Polovanec, kupljen je i Balaban, ali to je bila kupovina na razini Hajdukovog Kranjčara, Dinamo nije imao novaca, pa je doveden uz uvijet da ga se što prije proda i da 80 % novca ide igraču, a samo 20% Dinamu.
Dinamo prodaje Balabana, za nešto i Šokotu, krpaju se dugovi, rješavaju plaće. U transfere se ne može uložiti niti kuna. Većina igrača ima mutne ugovore na par godina, umješani manageri, klub od transfera ne dobiva mnogo.
Zatim tu se pojavljuju još neki igrači kao što su Tomić, Smoje, M&M stoperski dvojac i sl. Sve je to krpanje nekakvo. Rezultati su poznati - prvo, drugo mjesto u prvenstvu; u Europi ispadanja rana ništa novo.
Treba napomenuti da se mnogi od ovih igrača iz omladinske škole prikazuju kao Bogovi, ne zato jer se prodaje magla, već zato jer novinari moraju stvarati i održavati atmosferu. Pa je tako Gondžić novi veliki veznjak itd. itd. Dok je to u realnosti neimaština se nadoknađuje jedinim mogućem - omladinskom školom kojom vlada mito i korupcija.
Dovodi se i Olić prvi veći transfer, ali opet mutna posla. Manager jedan, igrač, manager dva, tri kluba su umiješana.
Zatim se ponovo prodaje Olić, Jerko Leko, zaradilo se oko pet milijuna eura iako su ukupni transferi iznosili 10-tak milijuna (ostalo su pokupili manageri).
Od tih novaca se kupuje onda svima poznata ekipa Lučić, Buljat, Karić, Ješe, Štrok, Pranjić, Ljubojević, Bošnjak iz Libije itd. itd.
Uglavnom Dinamu je kapnulo nešto novaca i bio je gazda na hrvatskom tržištu. Slijedi liga za opstanak, promjena gro trenera, sitne prodaje, sve u svemu slabo.
Nastavak ...