Ima li Dinamo i sportski smisao?

A ako će svi ti silni milijuni eura koji su se slili ili se tek trebaju sliti u maksimirsku blagajnu značiti da će Dinamo u skorijoj budućnosti imati barem donekle konkurentnu momčad u europskim razmjerima, onda je ta prodaja opravdana

Što reći za prvog čovjeka nekoga hrvatskog nogometnoga kluba koji samo dvojicu igrača uspije prodati za otprilike 25 milijuna eura? Sjajan gospodarstvenik. Ali, što reći za tog istog gospodarstvenika kad klub s tim istim igračima ima rezultate na europskoj sceni kao da je umjesto glavne momčadi na teren poslao pričuvnu postavu svoje filijale - trećeligaša Lokomotive?
Niti smo sad zlobni, niti ironični. Uostalom, pogledajmo: pet primljenih golova u dvije utakmice protiv Auxerrea, pet primljenih golova u dvije utakmice protiv Fulhama, pet primljenih golova u dvije utakmice protiv kijevskog Dinama, porazi protiv Maccabija iz Tel Aviva, Dnjipra, godina dana stanke u Europi uslijed pada u Ligu za ostanak u HNL-u i odbijanja nastupa u Intertoto kupu, potom prolaz na jedvite jade preko prvaka Azerbajdžana, istog onog kojeg je prošloga ljeta iz Europe lako torpedirao moldavski predstavnik, i to uz identične rezultate kojima je Auxerre ispratio maksimirsku družinu...
Da ne budemo jednostrani, pokušat ćemo navesti i svijetle primjere, dakle momčadi koje je Dinamo u tih posljednjih sedam godina uspio izbaciti: Slovan Bratislava, Flora Tallinn, Zalaegerszeg, Maribor, MTK, Primorje, Elfsborg, Beveren, Ekranas, Xäzär, Domžale. To je zasad sve, to je dakle kompletan Dinamov europski opus u više od pola desetljeća, od posljednjega nastupa u Ligi prvaka, ili jednostavnije - od povratka imena Dinamo.
»Plavi« bi tom nizu mogli pridodati i neko zvučnije europsko ime. I ne mora to biti Werder. Uostalom, tko to može Dinamu nametnuti imperativ pobjede u dvobojima protiv kluba iz vrha »lige petice«? Ne preskoče li Nijemce, maksimirski će nogometaši nastaviti europsku avanturu u prvom kolu Kupa Uefe, a tu je već stanje ponešto drukčije.
S obzirom na to da Dinamo ni u toj fazi natjecanja neće biti nositelj pri ždrijebu, logično je očekivati da će se namjeriti na vrlo dobroga suparnika. Prošle je sezone, dakle, to bio Auxerre i moguće je očekivati da »plavi« i ovoga ljeta nalete na suparnika slične reputacije i snage. I tu zapravo dolazimo do ključnoga pitanja vezanog uz Dinamovu klupsku politiku. Ne budu li »plavi« ozbiljno parirali suparniku u toj fazi natjecanja, a prethodno si dozvole luksuz ne dovesti ni jedno pojačanje, bio bi to najveći kiks aktualne Dinamove Uprave, bio bi to poraz klupske stručne politike.
Ako i laici prepoznaju da sadašnjoj Dinamovoj momčadi nasušno nedostaje stoper visoke europske klase, na što u klubu očito odmahuju rukom, onda neće biti alibija za neuspjeh u prvom kolu Kupa Uefe.
Smisao Dinamovoga postojanja nije zbrajanje novca od prodaje igrača, već zbrajanje - rezultata. A ako će svi ti silni milijuni eura koji su se slili ili se tek trebaju sliti u maksimirsku blagajnu značiti da će Dinamo u skorijoj budućnosti imati snažnu i barem donekle konkurentnu momčad u europskim razmjerima, onda je ta prodaja opravdana. Međutim, povijest upozorava da to baš i neće imati neke uzročno-posljedične veze i da će rezultati »plavih« biti jednaki neovisno o tome zarade li milijune na transferima igrača ili se, pak, u Europu upute kao obični siromasi.
Klub je svojedobno prodao Igora Bišćana za 20 milijuna maraka. Rezultat? Krajnji Dinamov domet u Europi bio je drugo kolo Kupa Uefe. Klupski su čelnici potom prodali Boška Blabana za otprilike 18 milijuna maraka. Rezultat? Opet je drugo kolo Kupa Uefe bio plafon. Sad je klub prodao Eduarda i Ćorluku za 27 milijuna eura. Rezultat? Pa, čuli smo nedavno - sve što Dinamo učini nakon pobjede protiv Domžala je bonus. Tako je barem ustvrdio klupski dopredsjednik Zdravko Mamić. Za maksimirski je klub to vrlo opasna rečenica, jer daje naslutiti da »plavi« nemaju baš nikakve ambicije i stoga ipak vjerujemo da je takva izjava ipak obični lapsus.
Mamić se s pravom hvali da su prodajom Eduarda i Ćorluke klubu »osigurali život u sljedećih 10 godina«. Sve je to lijepo, ali pitanje je - kakav život. Uz rezultate kakve je momčad imala dosad i uz ambicije koje ne sežu dalje od Domžala, Dinamu ne trebaju milijuni, već bi mogao komotno živjeti i samo uz, recimo, povremene skromne dotacije običnih navijača. I tada bismo, kao i sad, svakoga ljeta slušali priče o stvaranju momčadi za budućnost. Pa, sad su je stvorili s Modrićem, Eduardom i Ćorlukom, dakle s naraštajem kakav se rijetko javlja, pa opet ništa. Kako uvjeriti javnost da će ubuduće biti drukčije?

Miroslav Tomašević