Slučajno sam bio u Münchenu na toj utakmici i vidio sam da igrači Marseillea “nisu imali krila”, ali se i te kako sjećam promaąaja Danielea Massara, koji je fulao nekoliko “zicera”. To danas nitko ne spominje, osim Paola Maldinija. Uz gađenje prema Tapieovim marifetlucima, jedan od najpoznatijih talijanskih nogometaąa u izjavi za SN kaľe:  “Nitko mi viąe ne moľe vratiti taj naslov, to ne bi bilo - to!”

Talijanski uvod ima hrvatski nastavak. Riječ je o naslovu prvaka Jugoslavije iz sezone 1978./79. godine, koji je osvojio Hajduk, a po sudskoj presudi pripada Dinamu! Čak je i Vijeće udruľenog rada Beograda u siječnju 1981. godine presudilo da je “Dinamo vlasnik tog trofeja”. No, iako je sudska odluka dala za pravo Dinamu, nikada nije provedena. Ne zato jer je provedbu kočio Hajduk, već zbog pasivnosti Dinamovog rukovodstva, koje taj naslov prvaka jednostavno nije ľeljelo.

U analima će biti zapisano jedino da je Dinamo nakon 24 godine osvojio naslov prvaka Jugoslavije i da je autor tog povijesnog rezultata bio Ćiro Blaľević. Ali, zbilo se to tri godine kasnije. Trener Dinama je tada bio Vlatko Marković, tehnički direktor Zorislav Srebrić. Upravo je Srebrić prije utakmice na Kantridi opomenuo vodstvo Rijeke da Edmond Tomić nema pravo nastupa zbog ľutih kartona, koje je donio iz Priątine.

Rijeka je ignorirala Dinamovu opomenu, Tomić je sudjelovao u riječkoj pobjedi nad Dinamom (2-1), “modri” su se ľalili a Srebrić se hvalio da će “doktorirati na slučaju Tomić”. No, od tog njegovog doktorata nije bilo velike vajde, pehar FSJ je i danas u Hajdukovim vitrinama. Treba li ukradenu titulu vratiti Dinamu? Bi li Dinamovi navijači uľivali u njoj? Dinamo ih je u bivąoj Jugoslaviji osvojio samo četiri, ako nije bila neka “komunistička obljetnica”, pa bi se u prvi plan gurnulo Vojvodinu ili Sarajevo, titule su osvajali Zvezda, Partizan i Hajduk!

Dinamo se guąio u beskonačnim jadikovkama kako ga Beograd krade i vara, ali i naivno uľivajući u tapąanju Miljana Miljanića, koji je znao reći: “Zvezda je ąampionski, a Dinamo gospodski klub!” Pa je tako Dinamo gospodski prepustio Hajduku i titulu iz 1979. godine.

Najtragičnija figura u cijeloj priči je Vlatko Marković. Triput je osvajao prvenstva u različitim drľavama, priznali su mu samo jedno, s NK Zagreb u drugoj ligi. Titule s Dinamom i Rapidom gubio je zbog povrąnosti nesposobnih klupskih činovnika.

Ako se Capello poziva na pravdu, zaąto se na tu istu pravdu ne bi pozvao i Vlatko Marković? No, bez obzira ąto mu je ukraden njegov trud, Marković ąuti! ©uti i tadaąnji predsjednik Dinama Vid Ročić, ąute kroničari, nitko ne ľeli dirati u taj slučaj. Ali, ne ąuti Drago Vabec, koji je u proljetnom dijelu tog prvenstva zabio 13 golova. Između ostalog, zabio je i Hajduku u Splitu, u utakmci koju je Dinamo dobio.

"U Dinamu sam igrao 11,5 godina i osvojio samo jedan kup! Ukrali su mi to prvenstvo i zbog toga sam se osjećao jadno. A imali smo tada bolju momčad nego ąto je bio Dinamo '82. priznali to neki ili ne. Stinčić, Đoni, Tucak, Mustedanagić Zajec, Bogdan, Kranjčar, Bručić, Cerin, Janjanin i Vabec bili su jači nego Dinamo s Bračunom, Cvetkovićem, Mlinarićem, Deverićem i Panićem."

©to činiti s tom titulom? "Treba je vratiti Dinamu. Iako smo i sami krivi ąto nam se sve to dogodilo. Nakon ąto smo pobijedili u Splitu, Vlatko Marković je podcjenjivački govorio o Hajduku, nazvao ih je trećeligaąkom momčadi. Onda je novinar Zdravko Reić “poludio” i rekao Titu Kiriginu: “Vidite ąto govore o nama?!” Iako smo na terenu bili bolji, na kraju su nas pobijedili za zelenim stolom i to me i dan danas boli - rekao je Drago Vabec, u toj sezoni Dinamov zaątitni znak."

Ni predsjednik Dinama, ni predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza ni njegov glavni tajnik nisu pokazali zanimanje za taj slučaj i za ispravak povijesne nepravde. Zaąto se zamjerati Hajduku zbog jedne titule, koju danas malo tko pamti. 

Uvjeren sam da će činovnici AC Milana prevrnuti nebo i zemlju i ako se dokaľe da je Jean Jacques Eydelie govorio istinu, pehar iz Münchena će doći na pravu adresu, u Via Turatti 3. A u slučaja Milana i Marseillea radi se tek o indicijama.

U Dinamovom slučaju postoji presuda najviąeg mjerodavnog tijela, tadaąnjeg suda Udruľenog rada Beograda, koji je u siječnju presudio da je “Dinamo prvak Jugoslavije za 1979. godinu”. Treba li se dičiti trofejima iz bivąe drľave, izlazi li izvan granica “fair playa” otvaranje dosjea, koji je zaklopljen 1981. godine? Ako to ne bi bilo moralno, ako ta titula Dinamu nije vaľna, zaąto je tako vaľna ona iz osamdesetdruge godine? Ili sve ostale? I ąto vrijedi Vabecovih 13 golova? Niąta, baą niąta! 

Je li za ľivot kluba vaľna samo sadaąnjost, “kada smo mi na vlasti”, ili se povremeno treba osvrnuti i na tradiciju. Zaąto je Franjo Tuđman na umjetni način ľelio da Dinamo bude sljednik HA©K-a? Ne samo zato da bude najbogatiji titulama, već i da bude - najstariji. Tradicija je u nogometu sve i zato nije nevaľna jedna titula...


Autor: Tomislav ®idak (Jutarnji list)