Rizvo daj izbaci neku informaciju 

 

to je valjda da nas ne bi tko zamijenio za Dinamo iz Tbilisija... ja bih predlozio da se negdje u dres ugura i hrvatski pleter (na kragni?), za svaki slucaj... a imena na dresovima nek se pisu glagoljicom...

 

Već mjesecima se provlači ideja, ponajviše lansirana iz Maksimira, oko prelaska najeksponiranijeg Zagrebova napadača Marija Mandžukića u Dinamo. Gotovo svaki pogodak novopečenog reprezentativca pojačava kampanju, a tzv. pouzdani izvori zbore da je to, zapravo, gotova stvar. Čak je, navodno, posrednik u transferu gradonačelnik Milan Bandić koji, eto, agitira za prelazak u “modre” redove.

Pritom se navodi da je Bandić gradski dobročinitelj oba kluba. Zašto sve to, ipak, nema smisla? Kao prvo, gradski novac namijenjen sportu, preko Zagrebačkog športskog saveza i Gradskog ureda za obrazovanje i šport jasno je definiran. Točno se u kunu zna koliko kome mora pripasti, bilo da je riječ o Dinamu i Zagrebu, ili primjerice Ciboni, Mladosti, Lokomotivi... Gradonačelnik se time u konačnici ne mora baviti, nego pripadajuće gradske službe, a stolica počasnog predsjednika u Maksimiru (Bandić) ili mjesto u Upravnom odboru u Kranjčevićevoj (Vidoje Bulum) jamči da se protok sredstava nekako kontrolira. Mora li se baviti gradonačelnik sportskom politikom klubova? Naravno da ne. O tomu odlučuju sportski direktori, treneri i predsjednici. Prvi predlažu, drugi prihvaćaju, a treći odlučuju imaju li dovoljno novca za kupnju igrača. Ili, obrnuto, prodaju, ako im se ne uklapa u momčad...

Ima li Mandžukić ugovor u Kranjčevićevoj? Trogodišnji. Što o njemu misle sportski direktor Igor Čalo i trener Miroslav Blažević. Obojica u duetu zbore da je nezamjenjiv u njihovoj viziji za europski iskorak Zagreba. A predsjednik Medić kaže da se nasmiju na svaku izjavu iz Maksimira da će uzeti nekog igrača iz Kranjčevićeve. Potom je, na inzistiranje, Medić još nekoliko puta naglasio isto, uz to dodavši da više ne želi papagajski ponavljati budalaštine.

Baš nas zanima kako bi reagirali navijači u Beču ili Zürichu da im se, primjerice, gradonačelnik bavi selidbom igrača iz Züricha u Grasshoper ili Austrije u Rapid. Ako sve to nije istina, onda Bandić jednom za svagda mora reći da ga takvo mešetarenje ne zanima. Ako jest istina, u tom slučaju komotno predsjednik Medić i “ostatak” vodećih ljudi u Kranjčevićevoj mora ponuditi ostavke. Jer tada vodeći čovjek kluba može biti i neki “fikus” iz gradske vlasti.