ZAGREB - Rekordi su hrana za novinare, svlačionica se ne opterećuje brojkama, otkrio nam je Davor Vugrinec uoči uzvratne polufinalne utakmice Kupa u Splitu.

To da igrači “gruntaju” samo o visokoj matematici - preciznije, o brojkama s pet ili više znamenki o kojima brinu njihovi osobni bankari - odavno nije tajna. Ipak, za ljubav treneru, ovaj put trebali bi razmisliti i o brojkama za povijesne almanahe jer uz pomoć svoje odane vojske Branko Ivanković može zaslužiti posebno mjesto u nogometnoj Kući slavnih.

‘Modra’ delegacija turistički u Münchenu “Vidjeti i biti viđen”, pod takav radni naslov stanu svi razlozi putovanja Dinamovih čelnika u München, na polufinalnu utakmicu Lige prvaka. Tako je barem u srijedu novinarima objašnjavao glasnogovornik Neven Cvijanović. Na mig sportskog direktora Zorana Mamića, kojeg su već u prijepodnevnim satima počeli opsjedati hrvatski novinari, klupski “megafon” požurio je obavijestiti maksimirske kroničare da nema potrebe za neprestanim zivkanjem Dinamovih ljudi na terenu i spekuliranjem o transferima. Braća Mamić i trener Ivanković u Bavarsku su otputovali isključivo pogledati Bayern i Milan, u njihovu rasporedu nije bilo prostora za razgovore o prodaji Luke Modrića ili kupnji Darija Šimića. (dk)

Dinamov trener trenutačno je u lovu na četiri rekorda. U svojoj nastupnoj sezoni vjerojatno će stati rame uz rame sa Zlatkom Kranjčarom i Ottom Barićem, dvojicom stručnjaka koji su svoju debitantsku godinu u Maksimiru zaokružili dvostrukom krunom. Kranjčaru je to uspjelo u sezoni 1995./1996. u vrlo dramatičnoj završnici kada je Hajduk odglumio maksimirskog saveznika i u ciljnoj ravnini zaustavio zahuktali Varteks. Godinu dana poslije Otto Barić se elegantno prošetao do dvostrukog naslova.

Otkako je preuzeo Dinamovo kormilo 8. studenoga 2006., profesor je već došao u posjed rekorda kojemu je zajamčena dugovječnost bez obzira na slabu konkurenciju u Hrvatskoj ligi. Ivanković je nanizao 12 uzastopnih prvenstvenih trijumfa, a uvažavajući relativno lak raspored (Pula, Cibalia, Kamen), mogao bi stići do ostvarenja koje će desetljećima ostati izazov hrvatskim trenerima.

Na trećoj stepenici Ivankovićeva se momčad može pohvaliti takvim postotkom uspješnosti kakav nema niti jedna europska momčad. “Tanac” je preuzeo Dinamo u 14. kolu te ionako zavidan postotak uspješnosti Kužeove momčadi dogurao do fantastičnih 90,6 posto (25 kola, 68 bodova). Apsolutno niti jedan trener prije Ivankovića ne može se pohvaliti sličnim uspjehom. Barićev Dinamo je u sezoni 1996./1997. osvojio 86,7 posto bodova, a Kuže je u šampionskoj sezoni zgrabio 79,2 posto.

Na kraju, premda najmanje vjerojatno, Ivanković bi mogao postati vlasnik rekordne prednosti pred drugoplasiranim timom u 1. HNL-u. Barićevi “modri” su svojedobno odmaglili Hajduku 21 bod, a Dinamo trenutačno bježi Splićanima 11 koraka.

Ostatku prvenstvene kampanje “modri” će udahnuti smisao i ako pomognu Eduardu Da Silvi da “razvlasti” Gorana Vlaovića, strijelca 29 prvenstvenih pogodaka u sezoni 1993./1994. Osam kola prije kraja prvenstva Dudu je stao na 25.

Ivankovićevi izazovi - mogao bi postati treći trener, nakon Barića i Kranjčara, koji će u debitantskoj sezoni u Dinamu osvojiti dvostruku krunu - otkako je preuzeo “modru” momčad 8. studenoga, Dinamo je pobijedio u 12 prvenstvenih utakmica zaredom - u 25 prvenstvenih kola Dinamo je osvojio 68 bodova, što je fantastičnih 90,6 posto (dio zasluga pripada i Kužeu) - u lovu je na Barićev rekordan 21 bod prednosti u odnosu na Hajduk iz sezone 1996./1997.