Jeb...

 

Mamić bi mogao nadzirati struku te baviti se kadroviranjem igrača u DInamu kad bi o nogometu znao bar onih 1% više od svakog trenera u Dinamu. Međutim, mislim da on ne samo da ne zna više od njih, nego se bojim i da većina od nas zna bar 1% više od Mamića o nogometu. Neki će mi na ovaj upis vjerojatno odgovoriti da je Mamiću najbitnije u DInamu napuniti đepove eurima i dolarima, a tek podredno dinamovi rezultati u evropi.Ali, Đajić je baš zbog toga što je o nogometu znao jako puno i to  uvijek više od svih svojih trenera je uspio napuniti đepove te od Zvezde još tamo početkom 80-tih stvoriti jak evropski klub. U tom pothvatu mu sigurno nije bilo lakše od Mamića. Istina, imao je puno veće tržište ali u isto vrijeme i posla s igračima čije su radne navike puno gore od bilo kojeg hrvatskog nogometaša pa čak i Buce. Najbolji način za veliku zaradu na prodaji igrača je stvaranje momčadi koja ima evropski ugled. Dakle, kad bi Mamić pametnim kupovinama i postavljenjem pravih strukovnjaka na ključna mjesta u Dinamu uspio stvoriti od Dinama evropski ugledan klub koji bi stalno igrao u ligi prvaka, vrijednost svakog igrača kojem je on ujedno i menađer bi narasla za najmanje tri puta. Tipičan primjer za to su Pranjić i Cesar. Uistinu je bilo glupo prodati ih za sitnu lovu jer oni danas ne igraju u puno boljim klubovima od Dinama a vrijedi do tri puta više.

Mamićevo nedovoljno poznavanje nogometa se vidi u njegovim pogrešnim izborima trenera kao što je to bio slučaj s Lončarevićem, Gračanom , Jurčevićem, Kužeom te danas s Jozićem kao glavnim šefom struke u omladinskoj školi. Sustav koji tamo primjenjuje Jozić a prema kojem nisu bitni rezultati, kao i po kojem oni najtalentiraniji imaju pravo trenirati pet tjedno,a oni manje talentirani samo tri puta u tijeku tjedna, iako igraju u istoj momčadi je za sve koji su ikad trenirali nekakv momčadski sport u najmanju ruku neubičajeno i diletantski. Dinamo je klub koji od osnutka HNL-a puca na to da svake godine bude prvak u toj ligi, te publika od njega stvarno to i očekuje. Upravo zbog toga, svi igrači Dinama u omladinskom pogonu moraju se od već od najmanjih nogu učiti trpiti pritisku da moraju pobijeđivati jer se upravo tu može vidjeti mentalna čvrstina nekog igrača odnosno prepoznati njegov pobjednički mentalitet.

Igrač koji još u mlađim kategorijama nije stvorio pobjednički mentalitet nema što tražiti u prvoj momčadi Dinama., Za takve je bolje da otpadnu još u mlađim kategorijama a ne da se trener prve momčadi mora baviti njihovim preodgajanjem. Isto, tako ovako podjela igrača na talentirane i manje talentirane, ruši zajedništvo unutar momčadi te stvara klanove, što samo po sebi sigurno da nije dobro. Ja recimo više vjerujem u nogometnom smislu Ađiću nego Jozića. Ađić je s onom kadetskom momčadi od prije dvije godine zadivio nogometni svijetm osvojivši treće mjesto s igračima za koje su poput Lovrena, Hudoroviča i Havoića nudili binaco čekove DInamu. Ađiću su bila otvorena vrata da bude direktor omladinskih škola u HSV-u i nekim drugim njemačkim klubovima. Dakle, teško se može opravdati smjena trenera koji je imao igru, rezultat i stvorio igrače. O ovom drugom treneru Gričau ne znam ništa pa ga neću ni komentirati.

 

Ma dečko je nažalost pod utjecajem razorne propagande škombri.

Ta njihova propaganda je razornija od onu u bivšom SSSR-u.

Npr. Tomislava Ivića se proglašava najbolji trenerom u Hrvata svih vremena. Čak sam par puta imao prilike u tv emisijama od Ivića čuti kako je on zaslužan zato što je Juventus pobijedio Ajax 1996. godine u finalu kupa prvaka, te Milan- Barcelonu, jer je on davao savjete Capellu i Lipiju kako pobijediti te dvije momčadi koje su uoči tih utakmnica bile favoriti.

Međutim, u španjolskim, talijanskim i nizozemskim novinama o bilo kakovom Ivićevom pomaganju nije bilo niti slova. Ivić je zaslužan za te pobjede Juventusa i Milana otprilike kao i Tito sa svojim partizanima

za pobjedu saveznika u 2. svjetskom ratu.