Suze radosnice sina nerazmetnoga nisu dočekane. Ispalo je da je perspektivnost projekta europskog Dinama prvi prepoznao jedan Nijemac. A oživotvorenje devetogodišnjeg sna mogli su nam prirediti braća Niko i Robert Kovač. Do usta nafilani njihovim urođenim domoljubljem očekivali smo da će nekako oni biti ti u onim trenucima kad su im braća Mamić odašiljali javne pozive. Oni su ih, međutim, uz podsmijeh odbijali.
Od serviranog patriotizma, kojim Niko Kovač povremeno voli natrljati nos svima nama koji takvog čega kao nemamo pa svetogrdno rušimo klimu u reprezentaciji, pri prvoj smo se pravoj prilici uvjerili što je ostalo: šuplja i prazna priča. Ispast će domoljubi kad se treba odazvati u reprezentaciju i dijeliti postotke s Markovićem ili kad na temelju reprezentativnog statusa u smiraj karijere uhvate jedan od zadnjih milijunskih ugovora.
Nikad se nitko prije ni poslije Roberta Prosinečkog nije vratio u Hrvatsku u naponu snage, u 28. godini.U Dinamo bi mogli doći za godinu, dvije ili tri odraditi još jedan od zadnjih ugovora igrajući na jednoj nozi.
N. Kovaču malo 500.000 eura
Od početka je dolazak u Dinamo smatrao neozbiljnom opcijom, nečim što je za njega nevrijedno i ispod časti. U posljednjem je intervjuu izjavio kako jednostavno ne može zamisliti da bi igrač kao što je Jens Nowotny mogao pristati na dolazak u Hrvatsku i Dinamo. Mogao je reći da ga zaboli briga za Dinamo, da ne bi igrao u HNL-u ni mrtav, no ovoliko se podcjenjivanje ipak ne očekuje od kapetana reprezentacije.
R. Kovaču malo 2.000.000 eura
Tijekom devedestih godina, čitav niz sezona, Robert je bio zamjena Nowotnyju u Bayeru iz Leverkusena, iako su rođeni iste 1974. godine. Za razliku od brata, u ispeglanoj je izjavi za medije ispao nešto zahvalniji na izdašnoj Mamićevoj ponudi (istina, ona je bila i višestruko veća od one za Niku), no na Dinamo također nije pomislio. Kako je mlađi od brata, možda je računao da još uvijek stigne doći i pomoći. Stariji, bogatiji, potrošeniji.
