U Maksimiru se, naime, stvara još jača momčad u odnosu na onu koja se prošle sezone prošetala prvenstvom. Vugrinec, Novotny, Agić, Cvitanović, Grgurović... povećali su potencijal.

ZAGREB - Iako ćemo poslije nekoliko kola tražiti dlaku u jajetu, bez obzira na to što na stolu ne očekujemo kavijar i šampanjac, nego srdelice i domaće vino, prazne su subote bez nogometa. Proklinjat ćemo i rani početak sezone, dok sunce još prži mozak, loptanje mizerne kvalitete...

PRVACI HRVATSKE

PRIJELAZNI ROK

RASPORED UTAKMICA

NAJAVE TRENERA PRVOLIGAŠKIH KLUBOVA

SUSTAV NATJECANJA

No, bez nogometa je dosadno. Još nismo zaliječili mundijalske rane, reprezentacija je zajednički ponos svih Hrvata, mnogi će potražiti utjehu u klupskim uspjesima. Posebice ako su navijači Dinama, aktualnog prvaka. U Maksimiru se, naime, stvara još jača momčad u odnosu na onu koja se prošle sezone prošetala prvenstvom (Dinamo 76, Rijeka 65, Varteks 47, Osijek 44, Hajduk 40 bodova...). Vugrinec, Novotny, Agić, Cvitanović, Grgurović... povećali su potencijal. Postoji zato objektivna opasnost da bi Zagrepčani mogli ubiti prvenstvo već poslije prve trećine sezone. Na papiru im trenutačno nema ravna. Evropa je njihova glavna preokupacija.

Dinamo je u pole-positionu. Pilot Josip Kuže ima bolid (igrače), koji će suparnici teško pratiti. Bez obzira na to što anketa na web stranici Udruge prvoligaša govori: Dinamo 42 posto, Hajduk 35, Osijek 7, Rijeka 5 posto šansi kada je riječ o borbi za 16. naslov prvaka.

Modri je stroj po imenima moćan, što je potvrdio uvjerljivom pobjedom (i igrom) u Superkupu protiv Rijeke. Riječani su prošle sezone bili jedina prijetnja. Najuspješnija su momčad u posljednje dvije godine jer su osvojili dva kupa Hrvatske, jedno četvrto i jedno drugo mjesto. Dok je Dinamo u “drvenoj ligi” crpio snagu i inat (Mamićev) za osvetom - šampionsko slavlje. Pokorio je Hrvatsku. A Hajduk je poslije osvojene titule potonuo u anonimnost. Ostao je bez Europe. Dinamo pokazuje zube u svim dijelovima kluba. Rijeka i Hajduk su uoči početka sezone velika zagonetka. Na Kantridi smo još na obećanjima. Na Poljudu smo naviknuli na velike planove, prijetnje...

Tako je bilo i prošlog ljeta dok ga nisu posramili Mađari iz Debrecena, a u 8. kolu prvenstva, poslije poraza od tada Scorijine Rijeke, nogom u stražnjicu dobio je i nedodirljivi trenerski genij Miroslav Blažević.

Zoran Vulić četvrti se put vratio na poljudsku klupu snova svih Dalmatinaca (i ne samo njih), nakon što su na njoj sjedili Blažević, Gudelj i Bonačić. Predsjednik Branko Grgić maše novcem, kaže da ga nikada nije bilo toliko, Niko Kranjčar ostaje, vratio se Carević, fluktuacija igrača je velika. Kao u trajektnoj luci. Za vjerovati je da Vulić zna što radi i što hoće. Jer bez jakog nam je Hajduka tužna Prva liga. Tko će jurnuti u potjeru za Dinamom? Rijeka ili Hajduk? Teško da to mogu učiniti Osijek i Varteks, bez obzira na respekt prema klubovima koji dobro rade, ali žive poput crkvenih miševa. I Slaven Belupo kreće u novu sezonu željan rehabilitacije.

Elvis Scoria je uspješno obavio operaciju spašavanja i sada gradi momčad po svom ukusu. A jamačno je iznimno dobro taktički potkovan trener, koji prepoznaje igrače i igru. Ulica pjesnika dobila je - pjesnika nogometne riječi (više nego djela u posljednje vrijeme), monumentalnog Miroslava Blaževića. Otac svih hrvatskih trenera (ima trideset godina više od najmlađeg Scorije), pravo je bogatstvo i magnet za publiku. U 4. kolu 19. kolovoza gostuje na Poljudu ! Grgić će ga dočekati s cvijećem u znak zahvalnosti za sve izgovorene riječi poslije smjene. Neće biti sigurno kao kada je na kraju pretprošle sezone gostovao s Varteksom. Ljubav je vječna dok traje, i kada je Hajduk u pitanju.  

Treneri su na hrvatskim prostorima najzahvalnije mete na oltaru nerealnih ambicija predsjednika klubova. Prošlog su ljeta na istoj klupi bila samo trojica, Kuže (Dinamo), Dalić (Varteks) i Šušak (Osijek), te Pudar u drugoligašu Šibeniku. Od onih koji su završili sezonu preživjeli su samo Skočić (Rijeka), Scoria (Belupo) i Mršić (Međimurje). Vraćaju se Vulić, Blažević, Čačić, Tucak i Jalić. Sigurno je da svi neće dočekati božićne darove.

Pred nama je sigurno zanimljiva sezona. Dinamo je motiv za sve, postao je mjerilo vrijednosti u hrvatskom nogometu. Očekujemo i veće poštenje i odgovornost za izgovorenu riječ na račun suparnika ili sudaca. To je prvi preduvjet za povratak publike na stadione, što je osnovni zadatak, važniji i od kvalitete. Za kvalitetu znamo da ne može biti iz Lige petice. Jer, koliko para (i rada), toliko i glazbe.