sportnet je napisao/la:
Na tiskovnoj konferenciji poslije poraza od Auxerrea Dinamov izvršni dopredsjednik Zdravko Mamić jasno je i glasno izjavio kako smjene trenera neće biti. "Josip Kuže siguran je na mjestu trenera kao i moj novac u banci",
izjavio je tada Mamić dodavši kako je jedini njegov zadatak, cilj koji
mora ostvariti, osvajanje nacionalnog prvenstva. Poslao je poruku
igračima da prodaje neće biti, te jasno istakao da klub ostaje na putu
kojeg je zacrtao u posljednjih godinu i pol dana, a to je stvaranje
respektabilne momčadi koja će dominirati hrvatskim prvenstvom i
etablirati se na europskoj sceni.
Povjerenje
iskazano Josipu Kužeu pozdravljeno je od većine Dinamovih navijača jer
nije tajna da Bad Blue Boysi i Dinamov trener imaju odličan odnos.
Zadužio ih je Kuže sjajnom sezonom, atraktivnom igrom i superiornim
povratkom naslova prvaka u klupske vitrine i to je maksimirski Sjever
znao cijeniti. Stoga je kao veliko iznenađenje odjeknula vijest o
Kužeovoj smjeni samo nekoliko sati nakon Dinamove pobjede u
Kranjčevićevoj i nastavka stopostotnog učinka u HNL-u.
Senzacionalistički naslov u Večernjem listu vrlo je brzo užario
telefonske linije i opteretio mnoge internetske servere, mnogi su
krenuli u lov za točnom informacijom.
Vjeran
svojoj politici izbjegavanja senzacionalističkog i petparačkog
novinarstva, te objavljivanja neprovjerenih informacija, Sportnet.hr je
vrlo brzo provjerio točnost informacije o smjeni Dinamova trenera, te
prvi svojim čitateljima demantirao spomenutu vijest uz informacije iz
relevantnih izvora. Kako se nedjeljna večer bližila kraju, bilo je
jasno da od smjene Josipa Kužea neće biti ništa i gotovo svi mediji u
nekom su obliku prenijeli informacije na tom tragu.
Kažem
"gotovo svi", osim medija koji je i pokrenuo priču, a zatim je i
objavio u tiskanom izdanju još više pridonijevši zbunjivanju javnosti.
Oni kojima su izvor informacija isključivo tiskani mediji bili su
uvjereni da je Josip Kuže kao trener Dinama prošlo svršeno vrijeme te
su žustro o tome raspravljali s onima koji su potpuno suprotnu i točnu
informaciju dobili s Interneta. Kao vrhunac stigla je i potvrda
uredništva spomenutog lista koje je spremno stalo iza svoje informacije
iako je svima, pa i njima, bilo jasno da Josip Kuže neće biti
smijenjen, te da sve informacije koje dolaze iz Maksimira potvrđuju
upravo to. Treba li spomenuti da je navedeni list upravo nedavno
sklopio i sponzorski ugovor o suradnji s Dinamom, čime je dobio
povlastice koje je već prvom prilikom iskoristio za obmanu javnosti.
Već
smo postali ravnodušni prema činjenici da priznanje pogreške,
preuzimanje odgovornosti, isprika zbog laži ili kakve druge obmane ne
postoji u rječniku naših političara, dužnosnika, raznih beskičmenjaka i
karijerista u javnim sferama života. Treba li nas ipak zabrinuti ili
naljutiti kada takvo ponašanje iz sfere dnevnopolitičkog života
preslikaju oni koji ga inače žestoko kritiziraju? Bez obzira je li
vijest o Kužeovu odlasku potpuno neistinita ili pak debelo preuranjena,
povjerenje čitatelja grubo je narušeno.
Istinita
ili ne, vijest je potaknula mnoge analize i kako to već uvijek biva na
malom prostoru kojeg zovemo Lijepom našom, ispod kamena su izronile
spodobe uvijek spremne odsjeći glavu onima koji su se usudili izdići iz
mora prosječnosti. Kao najdugovječniji trener na klupi Dinama otkad su
klub u svoje ruke preuzeli Zdravko Mamić i Mirko Barišić, Kuže
je postao prst u oku mnogima. Njegovi uspjesi ubrzo su postali smetnja,
te je 15 mjeseci pobjedničkog pohoda trebalo omalovažiti i učiniti
ništavnim.
Trener
koji je Dinamo preuzeo iz ponora Lige za ostanak i odveo ga do jednog
od najuvjerljivije osvojenih naslova prvaka Hrvatske, pritom stvorivši
momčad u svakom smislu te riječi, odjednom je postao potrošna roba. Pod
njegovim vodstvom Dinamo je atraktivnom igrom vratio publiku na
opustjele maksimirske tribine, stvorio savršen fluid između momčadi i
navijača, te postao miljenikom Bad Blue Boysa i zaštitnim znakom
Dinamove klupe. U samo jednoj sezoni Dinamo je ponovno postao
privlačnim brandom i promotorom grada Zagreba, a bogati
sponzori su ponovno zakucali na vrata i napunili klupsku blagajnu.
Uspjesi su to koji se između ostaloga velikim dijelom mogu pripisati i
radu Josipa Kužea.
Novu
je sezonu otvorio savršenim, stopostotnim učinkom i ubilježio sedam
pobjeda iz sedam susreta. I dok u Splitu nakon istovjetnog rezultata Zorana Vulića
drže kao kap vode na dlanu i već sada biraju protivnika u
kvalifikacijama za Ligu prvaka sljedeće sezone, Kuže je prisiljen
braniti svoj status i polagati karte na stol pred onima koji ispod tog
istog stola drže figu.
Zbog
poraza. Jednog poraza, jedine utakmice koju "nije smio izgubiti", a
takve utakmice događaju se i najvećima, ne samo mladoj i u europskim
okvirima neiskusnoj momčadi Dinama. I dok je poraz od Arsenala prošao
uz kritike, ali i pomirenje s činjenicom da se tu ipak ništa nije
moglo, neuspjeh protiv Auxerrea pokrenuo je lavinu koja se još uvijek
nije zaustavila. Krivac? Josip Kuže? Malo sutra.
Čitajući
napise u novinama i izjave pojedinaca lako se moglo doći do zaključka
da je Auxerre u Zagreb doputovao samo da "skine gaće i čeka", a Dinamo
je propustio ugrabiti priliku. Iz dana u dan Dinamovu se momčad
uspoređivalo s Francuzima, pojedinačno, obrambeni red, vezni red,
napadači, vratari. Ocjene i procjene dijeljene su "šakom i kapom",
novinski je papir tih dana trpio zaista svašta, a Auxerre nitko ništa
nije ni pitao.
Dalje
znate, uslijedilo je loše izdanje modrih i poraz. U samo 24 sata modri
su na tom istom novinskom papiru od ekipe u potpunosti ravnopravne
Auxerreu spali na epitet "treće lige europskog nogometa". Drvlje i
kamenje već pripremljeno za ovu prigodu prosuto je po Josipu Kužeu,
sasvim očekivano, u skladu s mentalitetom i običajima koji vladaju u
hrvatskom nogometu. Sapunanje daske moglo je početi, jer breme krivca
kod nas može nositi samo trener, odnosno izbornik, pa tako niti ne čudi
da vrlo vjerojatno imamo ligu s rekordnim brojem otkaza trenerima u
jednoj sezoni.
U
isto vrijeme igračkom kadru kojim raspolaže Josip Kuže tepa se u
superlativima, prodaje ih se u "lige Petice" uz obvezan komentar kako
je to najbolje što se u hrvatskim prilikama može nabaviti. No, što ako
i to najbolje nije dovoljno za ozbiljniji izlet u Europu? Ozbiljna
momčad za Europu stvara se godinama, ne u šest ili dvanaest mjeseci i
primjera za to ima na svakom koraku. Samo u hrvatskom nogometu, a prije
svega u Dinamu i Hajduku, treneri dobivaju kredit od jedne sezone i toj
jednoj sezoni moraju učiniti baš sve: osvojiti naslov prvaka, po
mogućnosti i kup, plasirati se u Ligu prvaka ili najmanje Ligu Uefe i
zatim tamo i prezimiti. Sve ispod toga smatra se neuspjehom i dovoljnim
razlogom za smjenu trenera.
U
situaciji kada daleko veći klubovi, s budžetima i ulaganjima za
nekoliko redova veličine većim od Dinamova, svoje trenere ne mijenjaju
nakon prvog lošeg ili razočaravajućeg rezultata, način razmišljanja u
hrvatskom nogometu zaista graniči s grotesknim. Smjenom trenera može se
postići kratkotrajan, ali i upitan pozitivni šok, no dugoročne
beneficije takvog poteza nemoguće je predvidjeti. Promjenom trenera,
bio to Nikola Jurčević ili Fabio Capello, razvojni
ciklus jedne momčadi vraća se na početak i ne postoji apsolutno nikakva
garancija boljih rezultata. Boljeg primjera od HNL-a za to zaista nema.
Nemoguće je stvoriti ozbiljan europski klub mijenjanjem trenera kao na
traci i konstantnom prodajom igrača. Nestrpljenju i nepromišljenim
potezima tu ne može biti mjesta, a samo dugoročno stvaranje momčadi
može biti i jamstvom rezultata.
Na
kraju krajeva, ne zaboravimo da Dinamo još uvijek nije ispao iz Kupa
Uefe, te da je i dalje nepobjediv u hrvatskim okvirima. U danima kada
Dinamov stručni stožer mora pripremiti momčad za dvije dosad najteže
ovosezonske utakmice, od javnosti, ali i struke dobio je nepotrebnu
pljusku koja je otvorila vrata nemiru i nervozi. Umjesto mirnih
treninga igrači i trener su uzdrmani, a ispod zapadne tribine kampiraju
novinari.
Treba
se nadati da je današnji potez klupskog vodstva, tiskovna konferencija
s "jakim snagama" predvođenim predsjednikom Barišićem, zaista
predstavlja podršku Dinamovom strategu, bez već spomenutih figa ispod
stola. Pravi potez u ovom trenutku može biti samo bezuvjetna podrška
igračima i stručnom stožeru, baš kao što je to Mamić učinio i prije
nedjeljne "oluje", te okretanje stvaranju čvršćeg i još jačeg Dinama na
sadašnjim temeljima. Bad Blue Boysi svoje su mišljenje o treneru već
iskazali brojnim grafitima podrške osvanulim u protekla dva dana. Josip
Kuže je takvo što sasvim sigurno zaslužio.
ljudi moji, ima i jedan medij u našoj preljepoj zemlji koji ne piše samo gluposti!