ZAGREB - Već godinama u Maksimiru se vrte vizije! Zapravo - fatamorgane! Autor je uvijek isti, Zdravko Mamić. U prvoj verziji njegove vizije željelo se okupiti mlade hrvatske reprezentativce, međutim, za Ljubojevića i Pranjića nije bilo strpljenja. Prvi je prodan prije nego što se doznala njegova prava vrijednost, dok je drugoga istisnula “vizija broj dva”, Anderson Costa.

Trenutno Maksimir vrvi od Brazilaca. Dinamov glavni skaut već mjesec dana luta Južnom Amerikom, no pitanje je kakve će informacije Zvezdan Cvetković donijeti s najnogometnijeg od svih kontinenata. Hoće li naći novog Ettoa? A Dinamo danas na leđima nose Brazilci, Eduardo da Silva, Etto, sutra će to možda biti i Carlos. Anderson Costa se zasad čini promašajem...

U četvrtak će Zdravko Mamić vjerojatno doći do novog saznanja, vizija se vraća kući, u maksimirsku šumu. Za europojačanja Mamić je potrošio gotovo 3,000.000 eura i nije dobio što je želio. Nije poslušao Kužea, koji je tražio mlade i nadarene igrače s ovih prostora, Jerteca, Pokrivača, Vrdoljaka i Rukavinu. Na sreću, u Maksimiru su u međuvremenu stasale “Adžićeve bebe”, generacija plavih klinaca rođena ‘89. godine.

Autor te talentirane generacije, Željko Adžić, samozatajni trener u Dinamovoj omladinskoj školi, tvrdi da će Kužeu isporučiti najmanje dvojicu igrača, ne za hrvatski, nego za Dinamo u Ligi prvaka.

Sandi Hudorović i Dejan Lovren, dvojica Karlovčana, već se vrte oko prvog sastava. Ne bi trebali, po dobrom Dinamovu običaju, ići na kaljenje, Dinamo igra dovoljno prijateljskih utakmica da mogu sazreti i u Maksimiru. Uostalom, Cesc Fabregas, 18-godišnjak u dresu Arsenala i u “magarećim” godinama, vodi svoju momčad iz pobjede u pobjedu. U engleskom prvenstvu i u Ligi prvaka.

Sandi Hudorović ima sedamnaest, po “vokaciji” je centarfor, sjajnih je fizičkih predispozicija, već je odigrao prvu utakmicu za modre. Sjećamo se njegove drskosti. Pri prvom dodiru lopte “natočio je tunel”...

- Osim Hudorovića, puno obećavaju Mateo Poljak (sin poznatog Dinamova igrača Ivice Poljaka), Josip Pivarić (bočni igrač), Milan Badelj (vezni), Ivan Tomečak, desni bočni, no ima jedan mali koji će zasjeniti sve, Pero Milatović iz okolice Siska. Ljevak, brz, moćan, podsjeća na Igora Cvitanovića - kaže Željko Adžić.

U nogama Sandija Hudorovića ima nečeg brazilskog. Otkad ga je Josip Kuže vidio prvi put, više ga ne želi pustiti natrag, u juniore. Međutim, te dečke, iz siromašnih obitelji, još ne sponzorira Mamićeva agencija, financijski ih pokriva menadžer Toni Vidmar. A da i Europa zna za njihov talent potvrdit će podatak da je direktor AC Milana Ariedo Braida zvao zbog Lovrena. Dečki su u najopasnijim godinama, sad im treba puna pažnja, pravi trening...

Momci, čija imena ne spominjemo prvi put, trebali bi biti Dinamova budućnost. Ona nije u Brazilu ili nekoj drugoj južnoameričkoj destinaciji, ona se nalazi u Karlovcu, Brezovici, Gajnicama. Samo da dečki ne dožive sudbinu Domagoja Kosića, talenta koji se godinama čekalo, a danas “špana” u Tekstilcu.

- Ako se sve bude pravilno razvijalo, Hudorović, Badelj i Poljak bit će igrači za Ligu prvaka - uvjeren je Željko Adžić.

Želio je podvući još nešto:

- Bit će mi drago da u školu dođe Mirko Jozić, ali jedan čovjek je najzaslužniji što zasad sve štima između kancelarije i omladinske škole. Božidar Šikić, kojemu se mediji često bezrazložno rugaju, nije mešetar, on štiti struku. Prepoznao je klasu jedne nadarene generacije i siguran sam da čini pravu stvar...

Prava stvar su Hudorović, Poljak, Lovren i Badelj, momci koji će vratiti Ligu prvaka u Maksimir. Ako ih klub, po starom dobrom običaju, ne uništi! I ako klub bude dovoljno pametan i ne bude lutati po južnoameričkim pampasima, nego bude kupovao - hrvatsko. Prava je stvar potrošiti novac na Jerteca i Rukavinu, najplemenitije mlade hrvatske igrače. To je pravi put za Europu...

Idemo dečki, kaj ste se već stisli..? 

 

Još 30 sati do ostvarenja 30-godišnjeg sna: "Projekt: Prezimljavanje u Europi" a od pisane riječi ni traga ni glasa.

Pa na osnovu čega će Ian i ostali povjesničari pisati memoare o "plavom stroju"? Dajte malo teksta, komentara, razmišljanja.. da buduće generacije dožive atmosferu kada ste pokoravali Europu, a vjerojatno i šire.(Ni Interkontinentalni kup u Japanu nije više tako daleko.)