SPLIT - Iako kaže kako je u ova četiri i pol mjeseca, koliko je proveo u bolnici i na rehabilitaciji toliko naučio da bi iz prve dao prvu godinu medicine, Slaven Bilić, izbornik mlade hrvatske reprezentacije, odmah nam je dao do znanja kako je spreman razgovarati samo o balunu!
- Na sljedećoj utakmici mlade reprezentacije sjedit ću na klupi!
To je za njega u ovom trenutku najvažnije, a o problemima koje je imao i kroz koje je prošao kaže: - Da sam kao nekad, nisam, ali - dobro je.
I to je sve za razdoblje od 25. listopada prošle godine, kad je ušao u bolnicu, do ovog dana, kad smo ga sreli na kavi u poljudskom Sing singu, što ga drži njegov prijatelj. Slaven je, naravno, pratio svaki detalj oko 'svojih', on i Aljoša Asanović nisu samo suradnici, već i prijatelji pa je veza bila stalno otvorena. Zadovoljan je pobjedom mladih nad Danskom u Rijeci, ali i sve većoj afirmaciji onih koji su prošli kroz njegovu selekciju.
- Najviše su napredovali ovi iz Dinama, očito je da su u Maksimiru dobili pravu priliku. Danas su Luka Modrić i Eduardo da Silva ne samo glavni igrači u svom klubu, nego i dvojac koji i kod Cice ima svoje mjesto. I to ne periferno. Oni su danas već pojačanje i za A vrstu. Ali nisu se samo njih dvojica afirmirali. Tu su Luka Vučko, koji je ostvario odličan transfer, zatim Ćorluka, koji je 'šef' dinamove obrane, pa Vukman, Benko, Pelaić... Drago mi je i što Gal igra u Hajduku, on je imao nesreću da se u Koprivnici ozlijedio pa su se, dok se opravljao, drugi ustalili. Sigurno da sam afirmacijom nekih od njih zadovoljan i ponosan, oni bi se afirmirali i u klubovima, ali reprezentacija je ipak pomogla.
Na upit znači li “afirmacija nekih” da postoji i druga strana, odgovorio je: - Žao mi je što i ovi iz Hajduka nisu napravili isto. Jer, kvalitetu imaju. Ali gdje je Grgurović, on izgleda igra jedino u reprezentaciji? Ne vidim baš ni Bartulovića, Bušića...? Ne znam hoće li i koliko će igrati u klubu?
U Hajduku se nije radilo planski
Na konstataciju kako je Hajduku krenulo nizbrdo u sezoni u koju je ušao kao prvak i upit je li iznenađen, uzvratio je: - Iznenađen? Ne znam baš! U Hajduku se očito nije radilo planski. Govorilo se o šansi za mlade, pa kad odmah ne krene, onda se kupi šest 'starih' kojih se kasnije možeš riješiti, gomilaju se igrači zbrda-zdola. Nije bilo hrabrosti da se žrtvuje jedna sezona, istrpi mlađe. Jer kakva je razlika biti na kraju prvenstva deveti ili četvrti? A Hajduk nikad neće biti deveti, to je klub koji i u najvećim problemima može biti treći! Međutim, nije bilo ni strpljenja ni plana, postala je praksa da se sve svali na trenera. Kad dođe do krize rezultata, smakni ga. U pet godina je promijenjeno 12 trenera, od toga je Vulić tri sezone bio na klupi. Znači, svi ostali stanu u dvije godine, u prosjeku po tri mjeseca. Tko tu može napraviti nešto? Opće je pravilo da se trenerov rad može procijeniti tek nakon što s igračima prođe dva puta pripreme. Ovako se igrači nisu ni upoznali s jednim, a već ih je preuzeo drugi trener. Ne kažem da neke smjene nisu bile i opravdane, ali ipak je previše šok-terapija!
Premda ne bi htio da on bilo kome 'soli pamet', Slaven Bilić vjeruje da bi mlađi Hajdukovi nogometaši, prvenstveno njegovi reprezentativci, poslije subote morali dobiti više prostora.
- Ako Hajduk uđe u Ligu šest, onda je logično da mladi dobiju šansu. Zar ne? Ali vidim da se odmah, uz Kup kao trofej koji je moguće osvojiti, najavljuje i utrka za treće mjesto. Znači li to da će opet iskusni biti oslonac, a da će mladi na svoju šansu čekati sljedeću sezonu? I tko zna hoće li je dobiti jer opet će se govoriti o prodoru u Europu? I tako stalno.