| Očigledno Davor Vugrinec obožava izazove. U Rijeci je imao sve; navijači su ga obožavali do neviđenih razmjera, cijeli je grad molio za njegov ostanak, sjajno se uklopio u momčad, sinteza s trenerom i suigračima dovedena je do perfekcije. Na kraju, Robert Ježić nudio je - više. Više i od Dinama. A opet, Vuga je izabrao Dinamo...
- Srećom, nisam više u poziciji kada moram trčati za lovom. Ne, novac u toj priči uopće nije bio presudan. Samo sportski motiv i projekt, pravi projekt, koji sam prepoznao u Dinamu. Zato sam se odlučio za odlazak u Maksimir. Istina, u Rijeci mi je bio fantastično, ali neka se nitko ne uvrijedi, Dinamo je ipak stubu više. Ne samo iznad Rijeke nego i svih naših klubova. Dinamo mi je novčano dao manje, ali igrački sigurno više - reći će Vugrinec u nedjeljno jutro.
Vrijeme za promjenu U Rijeci nisu oduševljeni... - Znam. Armada me voljela, ali naša je ljubav bila obostrana. Iskreno to govorim, bez kurtoazije. Zauvijek ću nositi riječke dane u srcu, ali moja je budućnost Dinamo. Nadam se da će svi shvatiti kako je to, ipak, prije svega posao. I kad prepoznate nešto veliko, vrijeme je za promjenu.
Konkurencije se ne boji. Pritiska također. Uostalom, uvijek je kretao iznova. I uvijek su od njega očekivali (naj)više. Maksimir nije iznimka.
- U nogometu uživam, nogomet mi je strašno mnogo dao u životu. Vrijeme je da mu vratim barem dio duga. Svjestan sam da me samo prave igre mogu održati u momčadi. Od stare slave nitko nikada nije živio pa ne namjeravam ni ja. Dapače, ne samo da se ne bojim nego sam jako motiviran da s Dinamom napravim nešto veliko.
A to bi bilo? - Ponajprije trofeji u Hrvatskoj, a nadam se da ćemo ostaviti traga i u Europi. Ma, ne trebam to posebno objašnjavati, zato sam stigao u Maksimir. Na novi pobjednički put. S Josipom Kužeom još se nije vidio...
- Ne, nisam. Imat ćemo vremena. Naravno, on je Zdravku Mamiću rekao da me želi, i to je, za ovu fazu, dovoljno. Ne sumnjam u sjajnu suradnju. Zašto ne Empoli? Dio kibica reći će kako ste se, zapravo, prepali...
- Neka ljudi govore što god žele. Prošao sam Italiju, znam odnose, percpeciju nogometa, pritisak. Nije li bolje igrati u Dinamu, koji se uvijek bori za vrh, nego u Empoliju, kojem je jedini sveti zadatak ostanak u ligi? Dosta mi je bilo takvog nogometa...
Osjeća se sjajno Skeptici će dodati i ovo: Vuga ne može još jednu sezonu odigrati u takvom ritmu.
-To ćemo vidjeti. Odgovor, kao i uvijek, stiže na jedinom meritornom mjestu - travnjaku. Sve ostalo je filozofija. Osjećam se sjajno, obožavam igrati nogomet i ne vidim razloga da u Dinamu ne nastavim onako kako sam igrao u Rijeci. Vječna tema, pogotovo danas, bila je i ostala reprezentacija. U Njemačku će kao gledatelj. Ako dobije ulaznice.
- Ha, mislio sam da mi ulaznice neće trebati, ali tako se poklopilo. Valjda će se barem Srebrić javiti... Budućnost? Nisam izgubio volju. Ni motiv. Ako budu odlučivali temeljni, nogometni kriteriji, vjerujem u "come back".
Zašto ne... Davor Vugrinec na još jednom, novom početku. Dvije godine u Dinamu, kao konačni izazov. |