| Nada Grobničana u ponavljanje slučaja Dugo Selo, ako je uopće postojala, trajala je - devet minuta. Istina, Dinamo je kod domaćina, pri samom otvaranju, potaknuo čudesnu motiviranost.
I u početku su igrači Grobničana igrali dovoljno dobro i ozbiljno za pariranje Dinamu. Kratkotrajno pariranje. Jer, ekstremna razlika u kvaliteti, logično, morala je rezultirati očekivanim epilogom. Koji je najavio Anderson, nakon spomenutih devet minuta...
Primio je loptu na 25 metara od domaćih vrata, bez previše razmišljanja topovski je odapeo desnicom i briljantno pogodio lijevi gornji kut za 0:1. Tri minute kasnije susret je mogao zaključiti Eduardo, ali je nakon asistencije Andersona indolentno tukao s 10 metara, sasvim neometan, preko vrata.
Ipak, nakon deset minuta “apstinencije”, Dinamo je postigao drugi gol. Akciju je počeo Etto, produžio je loptu za Andersona, koji je pucao sa sedam metara, domaći vratar Mamić uspio ju je odbiti, ali ju je Eduardo sa tri metra ugurao u mrežu. Kasnije je, naravno, sve bila rutina. Jedino je upitan bio krajnji rezultat.
Dinamo je uljuljan s lagodnih 2:0 skinuo papučicu s gasa, a Grobničan nije mogao premostiti bunar razlike u kvaliteti. Makar, treba reći da domaćini uopće nisu bili toliko inferiorni koliko bi realnost sugerirala. Na kraju Grobnik nije bio “polje golgote” za Dinamo, sve je ispalo kao lagana šetnja i ugodan izlet. |