Mathias Chago uspješno se oporavio od neugodnih ozljeda koje su ga udaljile s travnjaka u prvom dijelu sezone i nestrpljivo očekuje nastavak prvenstva.
Mathias Chago posljednju je utakmicu za Dinamo odigrao 13. svibnja 2006. protiv Hajduka u Zagrebu. Tada je za kamerunskog nogometaša, koji je u međuvremenu dobio hrvatsku putovnicu, počela kalvarija. Bolovi u trbušnom zidu postali su nesnosni, operacija je bila jedini izlaz. Ne jedna, nego dvije, na obje strane trbušnog zida. Međutim, tri mjeseca nakon operacija ponovno se javila bol u preponama, otputovao je na specijalistički pregled u Njemačku gdje su liječnici dijagnosticirali upalu stidne kosti. Preporuka liječnika bila je: tri mjeseca terapije.
Teški dani ispunjeni bolovima, odlascima liječnicima i na terapije su iza Chage. U ponedjeljak je počeo s treninzima, vraća se u nogometni život.
- Sad sam potpuno zdrav. Samo sam nespreman. Moram raditi dvostruko više od ostalih. Kod mene neće biti problema. Ako treba raditi tri ili četiri puta na dan, spreman sam, samo da se vratim u formu. Gotovo sedam mjeseci nisam trenirao i igrao. Da samo znate kako sam bio sretan i s kakvom voljom sam čekao taj 8. siječnja 2007. godine i prvi dan priprema. Kao da su mi kao dječaku prvi put poklonili loptu, uživao sam u svakom dodiru s njom, u svakom trku, u travi, razgovoru sa suigračima. Neopisiv doživljaj, najljepši dan u posljednjih gotovo sedam mjeseci - ushićeno nam je pričao Chago.
Kako ste zadovoljni s prekjučerašnjim testiranjem na Kineziološkom fakultetu?
- Nisam zadovoljan, jer nisam bio dobar. Bio sam slab. No, to je tek početak, ali ne brinem se, glavno je da sam dao sve od sebe, tako će biti svaki put.
Jeste li bili zabrinuti za nastavak svoje karijere u mjesecima kad niste smjeli ni primirisati na nogometni travnjak?
- U početku nisam. Nakon operacija obje strane trbušnog zida liječnička konstatacija bila je umirujuća, kazali su mi da ću moći trenirati već nakon 3 tjedna. Ali tada su se stvari s upalom zakomplicirale i počeo sam se brinuti. Redovito sam pogađao terapije u fitness klubu u Dugavama i vjerovao da će sve biti u redu. Nikad nisam upao u depresiju, ali negdje u glavi uvijek se javljala briga. Još dok sam igrao u Metalcu imao sam operaciju na leđima, godinu dana nisam igrao, onda sam došao u Dinamo i uhvatio svoju poziciju. To sjećanje mi daje novu nadu.
Prošle šampionske sezone bio je jedan od najboljih dinamovaca, defenzivna vezna pozicija bila je rezervirana za Mathiasa. Poput maratonca nizao je kilometre, bilo ga je svuda po travnjaku. Od njega se mnogo očekuje na proljeće. Je li spreman opravdati 'staru slavu'?
- Imam vruću krv! Sve kipi u meni. Uvijek dajem sve od sebe, uvijek idem preko svojih granica. Na svakom treningu borit ću se za svoju poziciju, želim biti što bolji.
Ipak, mnogi stručnjaci, novinari i promatrači vide vas u udarnoj postavi?
- Promijenili smo trenera, a svaki novi šef struke ima svoju viziju, mišljenje i taktiku. Svaki igrač, pa tako i ja i trebam se dokazati Branku Ivankoviću. I kad uđeš u udarnih jedanaest, to ne znači da ćeš tu i ostati. Ako popustiš nema te više, gubiš mjesto.
Kojeg igrača Dinama smatrate najvećom konkurencijom?
- Ne znam.
Možda je to novi lik Dario Jertec?
- Ne mogu odgovoriti, jer ne znam u kakvom ćemo rasporedu igrati.
Struka zna što je kupovala
Kako biste ocijenili kvalitetu novih igrača u plavoj svlačionici?
- Bilo bi neozbiljno donositi zaključke nakon par treninga. Ako ih je struka odlučila kupiti, znači da ih je dobro promotrila i smatra da su oni igrači za Dinamo. Samo to mogu kazati.
Hoće li Dinamo s Jertecom, Pokrivačem, Tadićem, Schildenfeldom i oporavljenim Chagom biti jači od onoga u kojem su igrali otpisani Nowotny, Agić, Cvitanović, Anderson...?
- To će pokazati vrijeme. Ja ne mogu odgovarati na takva pitanja, struka zna odgovor, oni odlučuju.
Hajduk se iznimno pojačao, ako mu još stigne Tudor, Vulićeva četa istinski će nositi naziv Majstori s mora. Hoće li biti bolja od Dinama?
- Može doći Tudor, mogu kupiti koga kad hoće. Dinamo će uvijek biti jači od Hajduka! S time se Splićani moraju pomiriti.
Jedan dio zimske stanke proveo je u Kamerunu, 14 dana bio s obitelji.
- Sve je bilo super, osim što su bili tužni zbog činjenice da nisam igrao.
Imate hrvatsko državljanstvo, hoćete li ostati živjeti u Hrvatskoj? Razmišljate li o pozivu u hrvatsku reprezentaciju?
- Bila bi mi to najveća čast! Ali, za takvo nešto moram igrati jako, jako dobro.