Ma nisu losi igraci, kao ni prosle godine... Problem je rad i igra. Igrati igrati i igrati... i onda ce biti dobro cak i da imamo duplo losije igrace.

Baza je izvrsna, imamo par vrhunskih igraca, ali treba
sklepati momcad koja trci i radi presing, trci 7 igraca u kontru, napada sa 10 itd... U tome JAKOOO stekamo,
pojeli bi nas i Austrijanci.

To zvuči kao nemoguća misija

 da razbijem malo dosadu,napale su nas ozljede i to nije dobro,sva sreća da etto ide u tursku..on će biti jedan od ključeva novog naslova.

Možda je problem što nam kondicijski trener ima 61 godinu i tko zna  kad je zadnji put bio na nekom usavršavanju,  1978 g. vjerojatno...
 

kondicija je jedan od daleko najvecih problema u izobrazbi nash mladih igraca u hrvatskoj, ali svi ti treneri i specijalisti za kondiciju se tepaju po novinama kao "znalcima svjetske klase" itd itd...

http://dnevnik.hr/naslovnica/scena/zanimljivosti/20070120_10 250_28373.php
ćorlika bez brade

Filip Lončarić: Vratit ću status prvog vratara

Filip Lončarić je bio autor impresivnog 'blitz-kriega', na utakmici s Hajdukom u Splitu (2:2) oteo je 'jedinicu' Ivanu Turini. Karijera mu je krenula poput američkog sna, holivudskim ljestvama počeo se penjati prema vrhu. 'Casillas s Borongaja', kako ga od milja zovu prijatelji, nudio je sliku mladića kojeg ništa ne može zaustaviti. Mlad, žestok, bez straha, ponekad s dozom arogancije koja je očito plod samouvjerenosti. Vratarski briljantan, psihološki neviđeno stabilan, karakteristika koja je itekako bitna za vratare.

Sve u svemu, idealna priča za veliki uspjeh. Onda je sve krenulo naopako. Bio je vratar malonogometne momčadi Plava škvadra, koja je na turniru Kutija šibica igrala protiv Polinija. Pri izvođenju sedmeraca, lopta koju je uputio Mario Carević slomila mu je prst na dva mjesta!

- Da sam znao da će mi se to dogoditi, sigurno ne bih branio na toj utakmici. Ali, nisam Nostradamus, nisam prorok, tko će znati kad vreba nesreća. Ali ako me pitate je li mi žao što sam bio sudionik utakmice te večeri u Domu sportova odgovor je - ne! Pobijedili smo, obranio sam sedmerac Careviću i donio veselje tribinama. Bio sam dio toga i to me ispunjava srećom. Nažalost, prst se razletio na dva dijela, sad se oporavljam i nadam se da će sve biti u najboljem redu.

Koliko će vam nedostajati pravi vratarski treninzi koje ste propustitli u Međugorju?
- Mnogo, svjestan sam toga. Ne radim s loptom, a to je pogubno za vratare. Sve drugo radim, ali nedostaje ono pravo, vratarski treninzi. Čim smo se vratili u Zagreb otišao sam na skidanje longete s prsta, počinjem s jačanjem prsta i u Turskoj ću biti spreman.

Jeste li zbog te ozljede izgubili status prvog vratara Dinama?
- Ivan Turina je sad u prednosti, sasvim jasno. Trenira odlično, trudi se, bori se... Svaka mu čast, ali ja se ne predajem! Poručujem Turini; pokušat ću vratiti svoje mjesto! Želim biti prvi vratar Dinama. Nije još ništa izgubljeno, sada tek slijedi drugi dio priprema.

Na neki način vi ste obilježili ove pripreme u Međugorju već prvi dan. Zakasnili ste na jutarnji trening, niste se ispričali treneru Ivankoviću, pokušali ste se prošvercati bez odgovornosti. Ne baš popularan potez, nesvojstven mladim ljudima koji tek rade prve korake u vrhunskom profesionalizmu?
- Taj moj potez svakako nije plus kod trenera Branka Ivankovića. Iskreno mi je žao zbog toga. Najgora u svemu bila je činjenica da se nisam ispričao kad sam zakasnio. Nisam nepristojan tip, nisam se želio prošvercati na trening, jednostavno bio sam u žurbi, trčao sam prema ostalim vratarima i zaboravio na ispriku treneru. Žao mi je zbog toga, neće se više ponoviti.

Kako vam izgleda novi Dinamo, što će biti na proljeće?
- Pojačali smo se. Znalo se pričati da u Prvoj HNL nema pojačanja za Dinamo. Ovi dečki koji su došli to demantraju. Oni jesu pojačanja. Odlična smo momčad, idemo po naslov, a onda počinje iskrcavanje u Europi!

U međuvremenu će trebati preskočiti pojačani Hajduk?
- Jaki su, nema dvojbe. Moramo ih respektirati, konkurenti su za naslov, ali Dinamo ima jaču momčad i to će na kraju presuditi - uvjeren je Lončarić.