am, ljudi moji, pa morate znati da mi baš i nemamo nekih pravih alternacija u veznom redu, osim modrića i sammira, nemamo nijednog pravog igrača.ne mislite valda da su nam dobre alternacije za europu jertec, pokrivać i slični.

A sad malo o Ivankoviću. Iako je Ivanković s Dinamom uspio ostvariti rekord kad je riječ o pobjedama u HNL-u mislim da on ipak nije pravi trener za Dinamo. Dinamo pobjeđuje u HNL-u ali samo zato što je po kvaliteti za dva tri koplja ispred ostalih klubova kao i zbog Modrićevog, Ćorlukinog, Eduardovog i Šifofovog pobjedničkog mentaliteta a a ne zbog Ivankovićve vrhunske nogometne strategije pobjedničkog kao i individualnog rada s igračima. Baš ovo drugo predstavlja jedan od Ivankovićevih glavnih problema. Naime, Ivanković je ništa drugo do jedna sofisticiranija verzija Ćire Blaževića ili Miljana Miljanića odnosno trener koji u karijeri napreduje više zahvaljujući svojim vezama s političkim i gospodarskim moćnicima nego na temelju svog nogometnog znanja i rada. Općenito, kad danas gledam ove suvremene nogometne trenere u šminkerskim odijelima sa zlatnim satovima uhvati me nostalgija za onim vremenom kad su na klupama sjedili Brian Claugh, Bil Shenkley, Schon, Branko Zebec i Stjepan Bobek. To su bili treneri koji su ne samo bili dobri u izboru nogometnog sustava i igrača za taj sustav nego su intenzivno radili na unaprijeđenju sam igre kao i individalne kvalitete svakog od igrača. Jedan od rijetkih trenera s prostora bivše yu koji je baš takav je svakako Ivica Osim. U sjećanju mi je ostala ona momčad Šturma koja nas je razbila 1998 godine. Osim je preuzeo momčd puno nogometnih panjeva koji su bili skoro s loptom na "vi",a zatim je načinio pravi odabir igrača tako da je Sturm na kraju igrao onaj pravi lepršavi dunavski nogomet s trokut dodavanjima i určavanjima u prazana prostor. Šteta što ga Mamić nije doveo u DInamo kad je bila ona kriza 2005. godine. Osim istina nije po mom ukusu kad je riječ o političkim stajalištima ali on je ujedno i pravi nogometni profesionalac koji bi se u Dinamu bavio samo nogometom i ničim više a to je ipak ono najvažnije. Osim toga, Osimu se kad je riječ o tome nema ni što zamjeriti. Unuk austrugarskog činovnika i Poljaka koji je došao službovati u Sarajevo rođen u jugi nakon 1945. godine možda i ne može biti ništa drugo nego jugoslaven.