Cvita, živio!

brzi, tanki ljevonogi dribler, toliko pognut prema naprijed da mu se stvorila grba na leđima. Na Sensible Socceru je bio valjda u TOP 5 najbržih igrača, ali svaki put je promašio gol. Puno džojstika sam razbio s njim u napadu. Takve igrače smo zvali "brz i glup". Naš Cvita je dugo bio osporavan, sinonim za promašenu šansu, bio slan na preodgoj u Sesvete i slično
kao što svaki pravi napadač ima jedan gol, jednu utakmicu koja mu definira karijeru i stavi ga pijedestal obožavanih, tako je i Cvita svoju tekmu i svoj gol našao u vremenu 93:00 domaće utakmice s Newcastleom. Do tada je valjda zabio sto golova, ali uvijek se nekako odmahivalo rukom. S tim golom je konačno postao štovan, voljen, senator, počelo mu se skandirat s tribina, naraslo mu je samopouzdanje. Onda je uslijedila utakmica u Zurichu, koju je u paru s Prosinečkim odigrao tako da je Židak drugi dan u Sportskima komentar o utakmici naslovio s MAČ KNEZA IGORA. Trebao bi provjerit u svojoj arhivi, ali mislim da je dobio ocjenu 10
kad je na sveti travnjak Doličeka po prvi put istrčalo ovogodišnje pojačanje iz druge lige - Rudolf Reiter - i kad je po prvi put projurio desnim krilom na dva metra od mene, odmah mi se javila usporedba s Cvitom. Kao i Cvita, Reiter je osim brzine, specifičan i po vrlo čudnoj građi, pa mu je sva masa otišla u grudni koš i sprijeda i straga, tako da je i on razvio grbu. Slično kao i Cvita u mlađim danima, proći će bilo koga jedan na jedan brzinom i driblingom, ali gol će pogodit rijetko. I Rudolfu treba onaj jedan gol, jedna utakmica...
[uredio ian wright - 01. studenog 2017. u 11:39]