Evo malo iz prošlosti, da se u ovom kupusu mamića, provokatora, transfera, malo i sjetimo i nekih drugih stvari i što je ubiti Dinamo svima nama u jednom drugom vremenu predstavljamo i razloga zašto je to Dinamo najpopularniji hrvatski klub.


Mi smo gospodo hrvatska vojska

01.03.1992



Žažina je mjesto gdje gubite svaku vezu s komoditetom metropole i u prsa vas udara prošli vijek. Ovdje su ulazna vrata u pakao, ako pakao uopće postoji. Istina na ratištu (...) Krenuli smo u brda izraubanim i umornim Mercedesom. Asfalt još nije stigao, rijetko ćete susresti i nepovjerljivog civila, jedino gardisti razbijaju krajolik. Kupa ispresijecana pontonskim mostovima, pored njih "izubijane" kuće.
...

"Konačno stižemo 'kući' u brda. Upoznajemo društvo: Bruno, David, Arči, Tikitu, Fajso, Tonfa, Haubica, Marinac. Samo se "Dalmoš" inače novokomponirani "bebeovac" predstavio punim imenom - Petar Jelaska. Prestavila su nam se i trojica Engleza - Paul (Arsenal), Brian (Chelsea) i Ian (Liverpool). Nisu to 'psi rata', plaćenici, očito je riječ o avanturistima koji plutaju planetom u potrazi za uzbuđenjima. Uvjerili smo se da su BBB na prvoj liniji fronte. A priča govori da ih je bilo svuda - od Gospića, Zadra, zapadne Slavonije, do Banije.

(...)

- Razgovarali smo s gospodinom Srebrićem o svemu i opomenuli klub da ne dopusti blaćenje BBB. Mi smo već pet ili šest mjeseci na fronti i 'skoknuli' smo na dva sata u Zagreb zbog utakmice. To je jače od nas, čak nismo ni svraćali kući, samo na utakmicu i natrag u Letovanić.

Tako je govorio Bruno. On je za mirnih vremena bio šef, a i sad je "ovan predvodnik". Inače je student ekonomije, jedinac ugledne zagrebačke obrtničke obitelji. Ali, dobrovoljac je od prvog dana rata. Na istu adresu smo poslali pitanje o vulgarnom ponašanju huligana. Jasno nam je da nogometni stadionu ne mogu biti smjerni poput redovnika u kartuzijanskom samostanu, ali nisu li im riječi bile previše "neobrađene" i grube. Naravno, dobar dio pitanja su preču i skrenuli vodu na vlastiti mlin:
- O kakvim vulgarnostima vi to govorite? Da li je možda vulgarno ako tražimo Dinamo umjesto HAŠK Građanskog? Zar smo zbog toga partizani i komunisti? Mi smo svoju stranu u ovom ratu izabrali u vrijeme kad su se mnogi još kolebali...

(...)

David je ošišan poput Indijanca. Djeluje zastrašujuće...
- Ali me smeta farizejstvo nekih starijih ljudi, koji Dinamo smatraju dijelog hrvatskog križnog puta, a ne tako davno su u Dinamovim revijama pisali pamflete podrške Dinamu i njegovim čelnim ljudima, klicali bratstvu i jedinstvu, inzistirali na prijateljstvu sa C. Zvedom, zagovarali zajedništvo itd. I tada, u vrijeme dok su još karike jugoslavenskog lanca bile čvrste i napete, mi smo izražavali našu ljubav prema Zagrebu i Hrvatskoj kroz Dinamo. Za Dinamo su ljudi išli kao za plamićkom u "crvenom mraku", 50% zbog nogometa, a drugih 50% jer je bio hrvatski klub. Ma što klub, bio je barjak.

- Zamjereno nam je da se "ljubakama" s HOS-om, iako to nema nikakve veze, ni HOS ni HDZ ne igraju kod nas. Nas ne "diraju" nikakve stranke, jer niti jedna se nije iskazala da bi poludili za njezinim programo. Sve više smo uvjereni da je to nogomet po kiši i blatu - na polovremenu promjeniš dresove i čist si. Mi smo gospodo hrvatska vojska i samo to priznajemo.

- Gledajte Paraga je zapravo odgovor na sve oklijevanje i čučanje u predvorju fronte. Živimo u uvjerenju da nam je primirje nekako nije dobro došlo i da smo zapravo "popušili". I kad sve to stavite pod mikroskop i u nas, stare borce se uvlači nelagoda i strah. Kad se vratimo jednog dana, a vjerojatno će se neki i vratiti, bojimo se da nas ne dočakaju raznorazna iznenađenja, "mine" pod krevetom, bojimo se lova na vještice i što ja znam čega sve ne. I zabravo zašto bismo se mi morali opravdavati što je pedesetak klinaca vikalo "Paraga, PAraga"? Skandirali smo mi u ime demokracije i "Franjo, Franjo" i nikome to nije smetalo. Demokracije je to, brate mili. Znate li što je De Gaulle rekao kad se neki gnjevni građanin zagalamio pred predsjedničkom palačom vičući "nosonja, nosnoja". "Pustite ga, platio je porez i neka viče što god želi!" I to je demokracija i ako smo je već liznuli, teško bi nam pao povratak u jednoumlje. No, vratimo se Dinamu. On nikada nije bio politički klub, niti je imao podršku vodećih političara. Tražili smo prilikom razgovora sa Srebrićem da klub i dalje ostane nezavisan i svoj.

Razgovarali smo o starim dečkima, koji su razasuti po drugim frontama. Najčešće smo spominjali majstora za pirotehniku Darka, koji se od prvog dana borio u Borovom naselju. Već mjesecima se ne zna što je s njim?
- Tvrdi se da je u logoru u Srbije. Ali nikako da dođe na red za razmjenu...

BBB su bili i na vukovarskim grudobranima.
- Da, tamo nas je najviše poginulo.

- Za nas postoje tri svetinje - Zagreb, Dinamo i Hrvatska. To smo davno rekli i na to se još "furamo". I zato daj brate mili, sjašite već jednom s naših leđa, naporni ste...