evo jedan kom o hrgovicu na drugom forumu.......


Nevjerojatno. Taman kada su mi skoro suze navrle na oči gledajući na dnevniku na Novoj kaj su učinili Laptalu, dolazi vjest o dolasku Hrgovića u Dinamo. U prvi tren smutnja, nevjerica. Moram prizanti, kao ne sjećam se kada, ostao sam u šoku toliko da sam se otišao popiti vode i umiti se. Bez zajebancije. Mukte, tišina. I onda dolazim starom "Tata, jesi čuo za Hrgovića?". On isto tako zaprepaštenog pogleda samo kima glavom. I još uvijek ne vjerujem. Jer svašta smo doživjeli od Mamića. I proglašavao nas je srbima, muslimanima, jugounitaristima, nabijao nas je na ku**c, govorio nam da smo neprijatelji Hrvatske. Ali ovako nešto nisam očekivao niti u najgoroj noćnoj mori. jer, baš jučer smo u avionu za Belfast komentirali, može li biti gore u momčadi Dinama. Nismo ni rasisti ni homofobi, ali već nas je zasmetalo to kaj u Dinamu u prvoj jedanaestorici ima više stranaca nego Hrvata. I zaključili smo kako, bar po transfer špekulacijama, ne može ove sezone biti gore. O, kako smo se prevarili. I tako, dolazi on. Mirko Hrgović. Hajdučko srce. Jedan od 2 igrača za koje bih jedino bio siguran da nikada neće igrati u mom, našem Dinamu. On, i Carević. Dva hajdučka srca, dva ponosa Splita, dva najomraženija igrača Hajduka na Maksimiru. No može se i to. Zdravko Mamić, napisao bih gospodin Zdravko Mamić, no niti uz najveću želju - ne mogu, odlučio je napraviti još jedan sramotan potez. Ali ovo više nije sramotan potez. Ovo nije laž o transferu, obečanje o Europi. Ovo je čisto pljuvanje na navijače Dinama. Ne, ne samo na nas sa Sjevera, već sve one koji prate Dinamo na utakmicama. Jer, kako drugačije opisati dovođenje igrača koji je rekao da Dinamo nikada neće biti poput Hajduka, igrača koji je na Kutiji Šibica udario dinamovog navijača nogom u trbuh, igrača kojeg je Torcida nagradila Hajdučkim srcem. Još uvijek ne mogu doći k sebi, kao navijač Dinama, još ne vjerujem u potpunosti da je to stvarno istina. Nadam se demantiju. Ali ne vjerujem u njega. Jer isto kao što je ovo Mamićeva pljuska navijačima Dinama, tako je i Hrgovićeva pljuska navijačima Hajduka. Jedan od njihovih idola, koji se kleo u vjernost Hajduku, prešao je u Dinamu. Da li bih ja trebao biti sretan zbog toga? Ili bih, kao što su splićani pšozdravljali Kranjčara sa "Ponosni smo kaj si purger", trebao njega dočekati sa transparentom "Ponosni smo ća si dalmoš". Ili "Ponosni smo šta si bosanac", pošto je ipak to njegova reprezentacija, i tema za neki drugi tekst. Ne. Ovako nešto stvarno nisam očekivao, i ne vjerujem da će se i jedan navijač Dinama veseliti. Ne znam stvarno kaj bih više trebao reći. Za manje od sat vremena igra Hajduk, i, kao svaki puta kada igraju u Europi, simpatizirat ću ih u večerašnjoj utakmica. No sa dozom gorčine u grlu. Jer još uvijek ne mogu vjerovati da je uprava Dinama kadra opaliti takvu šamarčinu svojim navijačima. Šamarčinu koja boli u srcu, udara na ponos, ono jedino kaj nam je još ostalo. Uistinu, sramota...

Meni je drago što je Hrgović došao u Dinamo.

Pa što ako je hajdukovac? Ono u dvorani kad je napao navijača je sasvim normalna reakcija... to isto bi napravio igrač bilo kojeg drugog kluba da se našao u sličnoj situaciji... a to što smo mi to preuveličavali jer se radilo o hajdukovom igraču, a našem navijaču je već druga priča.

Hrgović je svakako igrački dobitak i veliki plus. I svaka čast Mamićima za ovaj transfer.


A vi koji sada serete... niste li pomalo licemjerni...

Srali ste što nemamo kvalitetno rješenje za lijevog beka i tražili da se to sanira... sada kada je doveden odličan igrač opet serete. Pa dobro šta hoćete???

nikakav simic,mogao se vratiti sto puta,sada nam ne treba

evo jedan kom o hrgovicu na drugom forumu.......


Nevjerojatno. Taman kada su mi skoro suze navrle na oči gledajući na dnevniku na Novoj kaj su učinili Laptalu, dolazi vjest o dolasku Hrgovića u Dinamo. U prvi tren smutnja, nevjerica. Moram prizanti, kao ne sjećam se kada, ostao sam u šoku toliko da sam se otišao popiti vode i umiti se. Bez zajebancije. Mukte, tišina. I onda dolazim starom "Tata, jesi čuo za Hrgovića?". On isto tako zaprepaštenog pogleda samo kima glavom. I još uvijek ne vjerujem. Jer svašta smo doživjeli od Mamića. I proglašavao nas je srbima, muslimanima, jugounitaristima, nabijao nas je na ku**c, govorio nam da smo neprijatelji Hrvatske. Ali ovako nešto nisam očekivao niti u najgoroj noćnoj mori. jer, baš jučer smo u avionu za Belfast komentirali, može li biti gore u momčadi Dinama. Nismo ni rasisti ni homofobi, ali već nas je zasmetalo to kaj u Dinamu u prvoj jedanaestorici ima više stranaca nego Hrvata. I zaključili smo kako, bar po transfer špekulacijama, ne može ove sezone biti gore. O, kako smo se prevarili. I tako, dolazi on. Mirko Hrgović. Hajdučko srce. Jedan od 2 igrača za koje bih jedino bio siguran da nikada neće igrati u mom, našem Dinamu. On, i Carević. Dva hajdučka srca, dva ponosa Splita, dva najomraženija igrača Hajduka na Maksimiru. No može se i to. Zdravko Mamić, napisao bih gospodin Zdravko Mamić, no niti uz najveću želju - ne mogu, odlučio je napraviti još jedan sramotan potez. Ali ovo više nije sramotan potez. Ovo nije laž o transferu, obečanje o Europi. Ovo je čisto pljuvanje na navijače Dinama. Ne, ne samo na nas sa Sjevera, već sve one koji prate Dinamo na utakmicama. Jer, kako drugačije opisati dovođenje igrača koji je rekao da Dinamo nikada neće biti poput Hajduka, igrača koji je na Kutiji Šibica udario dinamovog navijača nogom u trbuh, igrača kojeg je Torcida nagradila Hajdučkim srcem. Još uvijek ne mogu doći k sebi, kao navijač Dinama, još ne vjerujem u potpunosti da je to stvarno istina. Nadam se demantiju. Ali ne vjerujem u njega. Jer isto kao što je ovo Mamićeva pljuska navijačima Dinama, tako je i Hrgovićeva pljuska navijačima Hajduka. Jedan od njihovih idola, koji se kleo u vjernost Hajduku, prešao je u Dinamu. Da li bih ja trebao biti sretan zbog toga? Ili bih, kao što su splićani pšozdravljali Kranjčara sa "Ponosni smo kaj si purger", trebao njega dočekati sa transparentom "Ponosni smo ća si dalmoš". Ili "Ponosni smo šta si bosanac", pošto je ipak to njegova reprezentacija, i tema za neki drugi tekst. Ne. Ovako nešto stvarno nisam očekivao, i ne vjerujem da će se i jedan navijač Dinama veseliti. Ne znam stvarno kaj bih više trebao reći. Za manje od sat vremena igra Hajduk, i, kao svaki puta kada igraju u Europi, simpatizirat ću ih u večerašnjoj utakmica. No sa dozom gorčine u grlu. Jer još uvijek ne mogu vjerovati da je uprava Dinama kadra opaliti takvu šamarčinu svojim navijačima. Šamarčinu koja boli u srcu, udara na ponos, ono jedino kaj nam je još ostalo. Uistinu, sramota...