Kad je maximirom vladao Canjuga a klupska politika se odredjivala na pantovcaku, bilo je onih koji su bbb nazivali istim pogrdnim imenima kao i ova trulez na forumu danas. Zabranjivale su se zastave, transparenti, pjevanje... Za vrijeme juge smo bili klerofasisti i nacionalisti, '90-ih jugokomunisti i antihrvati a sad kad politike vise nije toliko zanimljiva smo drogerasi, huligani i sl. Princip je isti. A i gamad bez mozga je i dalje ista, puse price i obozavaju kult licnosti. Kad je trebalo boriti se za ime kluba ledja su postavili oni kojima je do toga najvise stalo, onih 300 - 400 ljudi, svi ostali su drkali ku**c, kao i mnogi forumski tipkaci danas.
U cijelome normalnom svijetu postoje uz ultrase i klubovi navijaca koji okupljaju simpatizere jedino kod nas toga nema. Zasto? Jer ljude boli ku**c, to pokazuje posjeta na tekmama, angaziranje oko kluba, stavom, mentalitetom. Ljude boli ku**c, a pametuju na svakom uglu. Ljubav pokazuju tipkanjem ovdje di se gotovo nasladjuju losom igrom, mogucim ispadanjem iz Europe,pljuje se posvemu i svacemu. Pljuju po jedinom u klupskom nogometu koje stoji uz bok najboljima u Europi: navijackim tribinama. Kada kritizirate zapitajte se kaj je tko dao za Dinamo da bi njegovo misljenje ili kritika bila uvazena. Kada se i jedna grupa gradana angazirala oko necega za ovaj klub? Kada je istocna tribina (tu ne racunam bivse bbb koji su danas tamo) ikada pokazala stav, organizirala nesto za ovaj klub? Kod nas svi nesto kritiziraju a nista ne poduzimaju.
U zemljama koje imaju daleko nasilniju nogometnu scenu (sa mrtvima vezanim uz nogomet gotovo svake godine) poput Italije, Grcke, Poljske ili Turske ultrasi su manjina na stadionu, jedino kod nas 60% stadiona cine ultrasi. Jedna je tuzna i bolna cinjenica da u ovoj zemlji ljude ne zanima nogomet niti klubovi, a ljubav ili navijacka pripadnost je ipak samo deklarativna. Sad nevalja sjever jer drzi do nekih vrijednosti i neda se zaje**ti i ne pokorava se pravilima igre. Prije 10 godina Dinamo je igrao sa Man utd na Maximiru i bio je bojkot, mnogi od nas postivali su bojkot i nisu otisli gledati aktualnog prvaka europe jer nisu htjeli pognuti glavu Canjugi i drzavnom vrhu i njihovim pravilima igre. Unatoc tomu tjedan poslije bili smo u nekoj hrvatskoh vukojebini na gostovanju. Ovih ostalih 40 000 koji "jako" vole Dinamo tada nije bilo, jer nije bilo reflektora i glamura. Za njih je privrzenost prema klubu trajala samo 90 min maximirske utakmice. I meni je jasno da takvi ne razumiju zasto nas "drogerase" ne smeta cak i izbivanje iz Europe na sezonu dvije ako to znaci da ce nas klub postati zdravija sredina.