Pozdrav svima, unaprijed se ispričavam na malo dužem postu 
Redoviti sam posjetitelj skoro svih utakmica u Maksimiru još od sezone 92/93, ali ne sjećam se kad je atmosfera bila toliko negativna i napeta kao jučer protiv Rijeke. A prošli smo svašta; diktaturu ( Croatia ), uefina izbacivanja iz Europe ( Auxerre ), mnogobrojna razočaranja ( Steaua, Newcastle, Maccabi, Heerenveen , Werder itd.), sramotu zbog koje nas i dan-danas mnogi mrze ( Rijeka 99 ), transfer djeteta kluba i najmlađeg kapetana ( ispravite me ako griješim ) u povijesti u redove jedinog pravog rivala…ali, u svemu tome su navijači Dinama bili manje-više jedinstveni.
Danas smo došli do potpuno apsurdne situacije u kojoj dio tribine plješće igraču a dio mu j… mater. Došli smo do međusobnog pogledavanja, odmjeravanja, vrijeđanja, psovanja, do toga da sjever viče istoku „purgerske pi**e“ i „dobit ćete batina“..Da apsurd bude još i veći, ispada da moram birati između BBB-a i Mamića.
S jedne strane stoji Mamić, čovjek kojem ne mogu osporiti ljubav prema klubu i čovjek koji je ( htio ja to priznati ili ne ) napravio dosta pozitivnih stvari za Dinamo, čak mi na trenutke zna biti i simpatičan .. ali, to je osoba koja svojim ponašanjem i svojom kulturom jednostavno ne zaslužuje biti na čelu jedne svetinje kao što je Dinamo. Njegova riječ ne znači ništa. Kako vjerovati osobi koja svoju riječ pregazi nekoliko puta godišnje i to konstantno ponavlja od dana kada je došao u klub? Bez obzira na rezultate zadnje tri sezone ( moj naklon do poda ), bez obzira na sjajne transfere, jednostavno ne mogu podržavati čovjeka koji je od Dinama napravio svoj privatni klub. Dinamo nikad nije bio, niti će ikada biti jedan čovjek, bez obzira na to kako se on zvao.
S druge strane su BBB, najvjerniji i najglasniji navijači, najveća snaga i podrška klubu. One koji smatraju da je to skup balavaca, narkomana i huligana uvjeravam da su ( u velikoj većini slučajeva ) u krivu. Mnogi od njih su ljudi u kasnim 20-im, 30-im i 40-im godinama koji toliko vole svoj klub da im nije teško potrošiti dobar dio svoje plaće da bodre Dinamo u Londonu, Belfastu, Milanu, Bergenu, Čakovcu, Velikoj...Nekima se to čini smiješno, neki ne razumiju zašto netko tko ima 30 i kusur godina, posao, ženu i djecu podređuje svoj život takvoj „banalnoj“ stvari kao što je nogometni klub. Zbog ljubavi. Onaj tko to ne razumije, neće nikada ni razumjeti, uostalom, niti ne mora, svatko ima pravo na svoj pogled na život.
Shvaćam zašto BBB i veliki dio Dinamovih navijača ( bio sam na istoku jučer, nije istina da je cijeli istok zviždao Boysima, emocije su bile prilično podijeljene ) ne želi vidjeti Hrgovića u svetom dresu. Ne zbog toga što je bivši igrač Hajduka ( primjeri Jeličić i Sedloski ), ne zato što je bio hajdučko srce ( Bošnjak ) i ne zbog Kutije šibica ( osobno puno više cijenim njegovu reakciju nego reakciju Carevića ). Razlog je taj što je Hrgović za vrijeme igranja za Hajduk nekoliko puta pokazao svoje nesimpatije ( ovo je najblaži izraz koji mogu upotrijebiti ) prema našem klubu i našem gradu. Mnogi ljudi se kunu da je pjevao „Mrzim Dinamo, srpsko ime to“ i slične „pjesme“ o našem Dinamu. Ta priča se provlačila po medijima još dok je bio igrač Hajduka, ponovno se „izvukla“ nešto prije potpisa za Dinamo, a on je u cijelo to vrijeme nije niti pokušao demantirati. Stvarno ne znam što bih trebao misliti o tome. Za sve postoji granica, osobno mi se čini da ju je Mirko Hrgović svojim postupcima prešao.
Međutim, nikako ne mogu shvatiti niti odobriti postupke ( paljenje travnjaka, baklje u terenu, vješanje ) pojedinaca ( dakle, ne cijele skupine ) jer mi se čini da se na taj način zapravo udaljavaju od svog cilja. Postoje bolja, civiliziranija i efikasnija sredstva za izražavanje svojih stavova. Želim vjerovati da niti najekstremniji navijač ne bi platio cijenu izbacivanja iz Europe za odlazak bilo kojeg igrača ili dužnosnika iz kluba..
Dogodilo se nešto kaj je prije tjedan dana bilo nezamislivo; pola istočne tribine je stalo na stranu Mamića,. To je dobrim dijelom zbog toga što se pola tekme navija „protiv“ nekoga, a ne za Dinamo, a to prenosi lošu atmosferu i na ostale tribine i na sam teren. Ne vjerujem da će BBB ikada promijeniti svoje mišljenje o Hrgoviću, ali osobno mislim da je sasvim dovoljno 3-4 puta na utakmici glasno, jasno i uz podršku istomišljenika na drugim tribinama ( kojih ima dosta ) izraziti mišljenje o Mamiću i Hrgoviću. Ostatak vremena trebamo se posvetiti klubu zbog kojega smo svi mi tu, našem Dinamu. Vjerujem da bi na taj način BBB imali puno veću i glasniju potporu sa drugih tribina i da atmosfera na stadionu ne bi bila tako crna kao jučer.