Tristane, ovime si samo potvrdio ono što ti je Vostok rekao, dakle tko god da je u upravi, kako god da se ponaša, koje god odluke donosio, sve je super, sve je ok, s veseljem idem na tribinu.
Po meni je ovo pozitivno, legalan način borbe protiv uprave od strane udruge navijača.
Ne postoji bezuvjetna ljubav prema klubu. Uvijek postoji razlog zašto voliš neki klub, možda si to naslijedio od roditelja, možda te je povuklo društvo..., sigurno je da ta ljubav nije pala s neba. Ali dječja fasciniranost nestane s godinama, ostane ti nostalgija, za neki jači osjećaj potrebno je da ti se ta ljubav uzvrati. Osjetit ću da mi se ta ljubav vraća ako me se poštuje, ako me se iz godine u godinu ne laže, ako me se u ime simbola grada ne sramoti, ako se ne implicira da je klub svehrvatski, jer ja prvenstveno želim da je gradski, kao i svaki drugi klub, uostalom i mi ga većinom financiramo, ako se njime ne manipulira u političke svrhe, ako se klub ili stadion tako očigledno ne koristi za privatnu financijsku korist bez da zbog toga ikome dlaka padne s glave.
I baš zato što jesam emocionalno vezana uz taj klub, prvi osjećaj na spomen Dinama mi je grč u želucu, pravog veselja nema već godinama. Dinamo mi je Hrvatska u malom - nesređeni gospodarski, politički, pravni odnosi. Ljudima u subotnje i nedeljno popodne stvarno ne treba podsjetnik na stanje u državi, imaju za to Dnevnik svaki dan, a ti se uporno pitaš zašto se ne dolazi na stadion.