Cvitanović: Canjuga i društvo oko njega namjerno su nas išli prevariti!
Počeo je novu karijeru. Ako će biti kao i igračka, Dinamo je dobio velikog trenera. Najbolji strijelac u povijesti maksimirskog kluba Igor Cvitanović (503 odigrane utakmice, 304 pogotka) jučer je startao kao trener u Omladinskoj školi Dinama. Suradnik je Fabijanu Komljenoviću u generaciji mlađih pionira, a još će individualno raditi sa starijim pionirima, kadetima i juniorima, mladićima u društvu Zdenka Kobeščaka i Ivice Senzena. Prvo je na sastanku u Plavom salonu odradio sastanak s svima ostalima iz škole, nakon toga je zadužio opremu, pa krenuo na prvi trening. Tako je završio dugogodišnji rat između Cvitanovića i Dinama koji se vukao po sudovima desetak godina. Cvitanović je u Dinamo došao 1989. godine, da bi u lipnju 1990. otišao u vojsku. Nakon godine dana s puškom na ramenu vratio se u plavu svlačionicu. Modri ga tada šalju na posudbu šest mjeseci u Varteks. Vratio se u ljeto 1992. godine, počeo je pripreme u trenutku kad je Modre preuzeo Miroslav Blažević. U zimi 1997. godine odlazi u Real Sociedad.
- Bio sam u Španjolskoj godinu i pol, vratio sam se 1999. godine, da bih 2001. godine otišao u Japan, klub se zvao Shimitzu. Htio sam u Osijeku završiti karijeru, ali imao sam tešku prometnu nesreću - prisjeća se Cvitanović.
Kako ste se osjećali zadnjih desetak godina uzaludno tražeći novac koji ste zaradili, a koji vam kao Dinamo nije dugovao?
- Bilo je ružno i tužno. Ubijala me već sama pomisao da se povlačim po sudovima s klubom u kojem sam proveo skoro cijeli život, u kojem sam najbolji strijelac svih vremena. Bilo je prežalosno za mene i za klub. Nisam imao izlaza, tražio sam pravdu. Nikad nisam imao ništa protiv nikoga tko vodi klub, samo sam tražio ono što sam pošteno zaradio. To je iznosilo 790 tisuća eura. Nisam uspio, nikoga od današnjih ljudi koji vode klub ne krivim zbog toga.
Kako je došli do pomirbe sa Zdravkom Mamićem, koliko ste dobili od ukupnog Croatijinog duga?
- Novci uopće nisu bili poanta. U razgovoru s braćom Mamić potencirao sam isključivo rad u Dinamu. Pomirba? Mi smo sve ove godine bili u kontaktu, posebno sam razgovarao sa Zoranom, s kojim se i privatno družim, često igramo tenis. Osjećalo se da ćemo naći zajednički jezik. Koliko sam dobio? Nešto malo iz stečajne mase. Bilo je to 2003. godine. Sve ostalo nisam naplatio. Ne, niti jednog trenutka s braćom Mamić nisam razgovarao o novcu, već samo o mom angažmanu u Dinamu.
Jeste li sad odustali od tužbe protiv Dinama?
- Mi ćemo sigurno neke stvari definirati, ali sad kad sam počeo raditi odustajem od sudske tužbe.
Kako gledate na Zlatka Canjugu, zamjerate li njemu činjenicu da niste mogli do svog novca?
- Zamjeram kompletnom vodstvu koje je tada vodilo klub. Zlatku Canjugi, Mirku Novoselu, pravnoj službi, nisam siguran jesu li sve vodili Damir Vrbanović ili Marijan Hanžeković. Njih trojica-četvorica bili su glavni i odgovorni, oni su znali što se radi i kako se radi. Oni su nas sve ciljano išli prevariti! Krivim one ljude koji su se potpisivali na dokumente, oni su krivci što sam s Dinamom bio na sudu.
Gdje se vidite u budućnosti? Možda na klupi Dinama ili reprezentacije?
- Svi koji počinju raditi vide se u velikom klubu na velikom poslu. Moj prioritet je trenutačno naučiti trenerski posao u školi, proniknuti u sve tajne. Drago mi je da u startu mogu raditi s Fabijanom Komljenovićem, dijelimo slična nogometna razmišljanja. Ali, naravno, danas sutra se vidim kao trener Dinama i hrvatske reprezentacije. No, treba pričekati, tek sam počeo, vrijeme je preda mnom.