Prošlih je dana boravio u Zagrebu, neuobičajeno za igrača koji zarađuje plaću u inozemstvu. No, Dario Šimić jesen provodi izvan kruga prvotimaca Monaca. Možda da pojasnite razloge ne baš ugodnog statusa rekordera hrvatske reprezentacije i bivšeg igrača Intera i Milana?
- U pitanju su valjda neki viši interesi. Prošle sezone bio sam standardan stoper Monaca, jedan od najbolje ocijenjenih igrača, čak i kapetan. Ljetos je došlo do promjene vodstva kluba, stigao je odmah i novi trener. Kupljeno je puno novih igrača, i odlučili su se zahvaliti nizu dotadašnjih, među kojima sam i ja.

Niste reagirali?
- Promijenili su kadrovsku politiku, kažu da žele stvoriti novu momčad i prihvatio sam objašnjenja kao njihov logičan interes i pravo.

Zašto onda niste odmah promijenili klub, u vašim godinama neigranje nije stimulirajuće?
- Kasno sam spoznao status i nije lako odmah reagirati. Bilo je konkretnih poziva iz Italije, Španjolske i Grčke, u pitanju su klubovi sredine tablice. No, iskreno rečeno, ne vidim smisao da u 34. godini započinjem ispočetka bilo koju novu euro-priču, a opet seliti cijelu obitelj nije baš jednostavno.

Zvao vas je ljetos i Dinamo, zašto se niste vratili?
- Istina je da smo se čuli, ali tada jednostavno nije sazrijelo vrijeme povratka. 

Znači li to da je sada druga situacija?
- Do kraja godine moram donijeti odluku što ću dalje. Za Monaco očito više neću igrati iako ugovor vrijedi do lipnja iduće godine. Dakle, ili ću na zimu negdje otići igrati, ili ću dočekati lipanj trenirajući u Kneževini te najvjerojatnije zaključiti profesionalnu karijeru. Kako su inozemne opcije motivacijski upitne, a i kratkoročne, najradije bih se vratio kući.

Htjeli ste reći da biste se vratili u Dinamo?
- Povratak u HNL ima smisla samo ako me Dinamo želi. U pitanju je motivacija koju u ovim godinama može dati samo emocija matičnog kluba, rodnoga grada, iznimno privrženih navijača. Zato sam se i zahvalio pozivu iz Splita.

Zvali su vas iz Hajduka?
- Jesu, rečeno mi je da bi me trener Reja rado vidio u svojoj momčadi. Hajduk je, kao i Dinamo, institucija našeg nogometa, ali i države, njihov interes doživio sam kao izraz velikog respekta kojeg i ja njegujem prema njima. No, ja sam dinamovac i u Hrvatskoj ne bih mogao igrati ni za koga drugoga. 

Ako vas vaši ne žele?
- Bože moj, nikome ništa, ostat ćemo prijatelji kao i prije. Onda ću od lipnja najvjerojatnije dolaziti sa sinovima kao navijač u Maksimir.

U studenom navršavate 34 godine, mislite da biste bili od pomoći Modrima?
- Dozvolit ćete mi vjeru da sam kvalitativno sposoban dati doprinos Dinamovim ambicijama i iskustvom pomoći sazrijevanju mlađih igrača. Fizički se osjećam besprijekorno, jer sam se u karijeri iznimno trudio biti profesionalan u radu i izvan terena.