gekko_g je napisao/la:
poznanovec je napisao/la:
pogodil si poantu, ali uzmi u obzir da nam je, većini, ovo jedini ventil za izbacivanje frustracija.. dugogodišnjih...
i majke mi, ak mi se moj mali svijet nije, barem nakratko srušil u onoj j... 83.min.
Vidi cijeli citat
U tome i je srž problema. Meni je dosta više tih frustracija i kompleksa koje smo zbog onih famoznih "40 godina" sami sebi nabili.
Apsolutno svaka utakmica je najbitnija, presudna,
POVIJESNA™. Đizs fakin krajst, jebote to se ne smije izgubit! E, ako se ova
POVIJESNA™ utakmica izgubi to se neda više nikad popravit. Ako se izgubi preplavit će zemlju skakavci i pojesti sve usjeve! To je maltene (uz malo pjesničke slobode

) vrsta histerije koju novinari-lešinari (Flak, Židak, Dasović itd.) stvaraju pred svaku utakmicu.
I onda se naravno, s tim bremenom istrči na teren, izgubi utakmicu i niš, život ide dalje. I odma slijedi sljedeća
POVIJESNA™ utakmica, koja se
MORA dobit. Ej, kužiš buraz
to se mora dobit! To je više od pitanja života i smrti. Čovječe ako se ova ne dobije na Zagreb će past nuklearni asteroid i ubit svakog ko navija za dinamo! I onda se i ta izgubi i život opet ide dalje do sljedeće
POVIJESNE™ utakmice.
E jbm mu mater ajmo jednom odigrat normalnu,
OBIČNU utakmicu kakve igraju svi ovi APOELi, Ventspilsi, NECovi itd. Ajmo istrčat na teren ko da igramo protiv Rijeke ili Slavena i odigrat dinamovski. Onako hrabro, napadački, na gol više. Pa kaj bude bude. Ajmo uživati u nogometu kakav jedino i znamo igrati, a ne drhtat oćemo li ga opet primiti u 90"+3. I ako se izgubi nema veze. Sutra će opet izaći sunce, šef će ti i dalje bit budala, a populacija skakavaca će i dalje bit unutar standardne devijacije.
Vidi cijeli citat
Kužim ja tu spiku, i sam je sebi pričam, ali jebeš ga - na utakmici nisam mogao normalno misliti! :( Skoro me infarkt strefil od nerviranja, ko zadnjeg debila :((
Prvo kada smo dali gol i veseliš se 5-6 sekundi ko idiot, onda "pljas", objasne ti ovi kraj tebe da se smiriš jer nije priznato... Bemo sucu sve po spisku! Telefonom zovemo ove koji doma gledaju, javljaju nam da je ipak ofsajd, pa se smirimo - popišani.... Onda popušimo onaj ultradebilni gol (nakon što sam već tri puta vidio loptu u našoj mreži!)...
Sav si posran cijelo poluvrijeme (u poluvremenu je najviše i padala kiša, da upotpuni dojam), izađu igrači van - uđe Slepi, dvije akcije i gooool! Jebemti koja sreća! Ma kako nije povijesna, nego da je! Em, igramo napadački, em osporavni Papa dao gol, em smo se vratili iz ambisa propasti, ma letimo!!! :))
Kada je neki kreten bacio bajklju u teren (kod 1:1, kada smo taman imali neku igru) "puko" sam od muke! To mi je bila kao zadnja kap koja je prevršila mjeru... Više sam se derao na tog kretena, nego na Badelja, Sammira & co.
I onda je igra počela padati, iz aviona se vidjelo da "će im ući" i - ušao je, opet ništa normalno nego svemirska kombinacija noga-parabola-stativa-volej, a sve kao da je trajalo i trajalo - naši stoje ko ukopani...
Izlazimo van ko popišani, u koloni, svi šute... Boli jebemu, bila povijesna ili ne - već par godina vjerujemo kako ćemo u novom sustavu natjecanja doći do tog zadnjeg kola (nema Arsenala, nema Werdera..) i onda - paf, opet kiks! Ne mogu si više lagati - bila je to "povijesna" utakmica, jedna u dugom nizu...