slažem se, tako je i Sivonjić poslije one utakmice s Cibalijom i par njih u to vrijeme bio igračina i odlično pojačanje da bi onda nedugo zatim postao predmet sprdnje i promašaj.

danas 16 000 u Areni i 7 000 u Ledenoj...

jucer jedva tri-cetri tisuce u Maksimiru, vecinom zato jer se rulja zazelila utakmice nakon vise od 2 mjeseca pauze



publike koju sport zanima ocito postoji, no treba je privuci... s druge strane, ako Vrhovni komandant, u trenucima posebne inspiracije uzrokovanom ukazanjem Majke Bozje, odluci zabraniti publici da dodje na stadion, kao prosle sezone, onda ga publika pocne i bojkotirat... 

Malo je ipak veća razlika između igranja sa najjačom rukometnom ekipom svijeta u predivnoj Areni i Sesvetama na još divnijem Maksimiru, ako ćemo ipak realno, da o razlici igranja HNL-a i natjecanja gdje ima natjecateljske draži, ni ne pričam. Već sam govorio da je Dinamo jučer igrao na Hitrecu, da bi cijeli ugođaj bio jedno deset puta bolji, a i cijela tribina bila puna, kao i svojedobno kad se igralo u Zaprešiću s Osijekom.
5-6 tisuća ljudi na Maksimiru izgleda sablazno malo, a istih tih 5-6 tisuća je baš u ledenoj/spomenutom Zaprešiću prepuna dvorana odnosno stadion. Čak i da je jučer bilo 10 000 ljudi to opet ne bi izgledalo ništa posebno. Zato i jesam za to da se trajno preselimo na Hitrec ili da se sagradi manji stadion.

Ovako iskreno meni je jučer cijela atmosfera bila katastrofalna. Istok mislim da nijednom nije se uključio pjevanju sa sjevera i to je odmah nekako umirilo cijeli događaj. Uz to, i dalje ima likova koji pizde i na 6-0, kako su odigrali loše i bezvoljno.

Baš sam o tome ja razmišljo na povratku iz Arene i vidim likove s Medvešćakovim majicama i imo sam isto takvo razmišljanje!

Fakat ste naporni s tom pričom o broju gledatelja

Brazilac Dodo kupio je navijače Dinama najbržim pogotkom jednog debitanta u povijesti "modrih", a suigrače osmjehom koji ne skida s lica

ZAGREB - Andy, s ovim si se opario - primao je na stadionu čestitke od prolaznika menadžer Doda nakon Brazilčeve premijere u Dinamu koju je začinio pogotkom i asistencijom, nažalost i izlaskom zbog ozljede. Unatoč crnim prognozama o pauzi koja bi mogla trajati i više od mjesec dana, osmijeh s Dodina lica nije silazio. Zapravo, kada bolje razmislimo, još ga nismo vidjeli bez takvog izraza lica. Primjetio je to i konobar iz kultnog kafića “Kocka” u Maksimirskoj ulici, smještenog ispod stana Dinamovog napadača.

- Uredno živi. Sportski. Nismo vidjeli nešto što se ne bi svidjelo Jurčiću. Ali, reci mu da ga pratimo - kroz smijeh nam je poručilo društvo u kafiću kada smo se pojavili s golgeterom ispred njegova stana. Nismo sumnjali da “hvata krivine” jer Dodo je svjestan prilike koja mu se pružila.

- Ako vam kažem da živim svoj san, ispada da ponavljam davno izrečenu rečenicu. Ipak, ja to doista činim - uvjeravao nas je prisjećajući se djetinstva u brazilskim favelama.

- Svi me pitaju kako sam se tako brzo prilagodio na Zagreb. Da znate u kakvim sam uvjetima prije živio, bilo bi vam smješno uopće me pitati takvo nešto. Hrvatska je premija za mene.

Napadač Dinama nosi u sebi tužnu priču. Teško odrastanje bez oca, smrt majke neposredno pred odlazak u Hrvatsku samo su pojačale inat koji nosi u sebi. Inat za uspjehom.

- Ne volim pričati o tome što sam ostavio u Brazilu. Jedina mi je želja kupiti kuću gdje bih okupio devetoro braće i sestara za istim stolom. Valjda vam to sve govori.

Apsolutno. Dalje nismo inzistirali. Zanimalo nas je kako je uopće dospio u Zagreb. Povijest te priče ispričao je njegov menadžer i najbolji prijatelj koji je bio spona s Eduardom.

- Igrao je nogomet na ulici s Eduardovim bratom koji mu je skrenuo pozornost na Doda. Odmah me zvao i uvjeravao da mali ima nešto u sebi. Odlučili smo riskirati i dovesti ga u Hrvatsku. U Kranjčevićevoj ga nisu htjeli uzeti na probu, a u Sesvetama su rekli da takvih imaju kao u priči. Uzeo ga u Inter, a evo gdje smo sada.

A koja je konačna stanica nasmijanog momka iz favela Rio de Janeira otkrio je sam Dodo.

- Barcelona - ispalio je smrtno ozbiljan.

Niti manje, niti više. Bar mu ambicija ne nedostaje. Zanimljivo, Dodo je štićenik Josepa Marie Minguella, španjolskog top menadžera koji njeguje prijateljstvo s predsjednikom Barcelone Joanom Laportom. Na ovim područjima surađuje sa Zoranom Stojadinovićem.

- U kompjutorskoj igrici je Dodo napravio Barcu sa sobom u vrhu napada. Izbacio je Henrya, pa sada on i Ibra trpaju nemilice - smije se Bara. Dok smo razgovarali, u susjednoj sobi vrijeme su kratili cimeri. Sunarodnjaci koji su također trbuhom za kruhom stigli u Hrvatsku gdje pokušavaju svoj prirodni dar za nogomet oploditi nekim ugovorom.

- Moram paziti na njih. Jedan Brazilac je u redu. Kad su dvojica onda je to samba, a sve više od toga je karneval - otkriva Bara koji svoju “zlatnu koku” ne ispušta iz vida. Djevojke nema. Samo puno prijateljica. Kada nema klupskih obaveza može ih se sresti na sve popularnijem bowlingu. Njihove borbe s kuglama i čunjevima već postaju epske.

- Nema šanse da mu pustim. Ne puštam nikom na travnjaku, ali niti u svakom drugom polju - naglo se uozbiljio Dodo na pitanje tko je bolji. U Dinamu se najviše družio s Carlosom, a sada sa Sammirom i Ettom.

- Ne bih nikoga izdvajao. Znate, sa svima želim biti dobar. Radimo na istome cilju.

Istu diplomaciju upotrijebio je i na pitanju koga smatra najboljim igračem među modrima. Ali je zato izravan i jasan kad se spomene izvršni dopredsjednik.

- Da mi igramo koliko on energije ulaže u Dinamo, bili bi prvaci Europe - kaže Brazilac koji možda nakon ovih riječi uđe u Mamićevu kategoriju "filho".

opcenito 16 000 je jako puno za jedan sport ..a to nije bilo ako pamtim od cibone u tuskancu...i ne treba zaboravit da su svi oni u dusi biti dinamovci/ke,,samo sljed okolnosti/citaj krov nad glavom/ ih je odveo u arenu

Tomislav Barbarić  je na treningu ozlijedio zglob. Uskoro ćemo dobiti i nešto više informacija o težini njegove ozljede, iako nam je rečeno da nije ništa ozbiljno.