Kadeti Dinama uzeli srebrne medalje u finalu Hrvatskog kupa

Kadeti Dinama nisu uspjeli osvojiti Rabuzinovo sunce i svladati trenutno treću momčad prvenstva za kadete - Osijek. Iako je u utakmici finala Hrvatskog nogometnog kupa Osijek slavio 3:1 na stadionu u Maksimiru kao što se očekivalo, kadetske momčadi Dinama i Osijeka pokazale su čvrstu igru od samog početka utakmice. 

Obje momčadi ušle su u utakmicu s velikom željom za pobjedom, a dominacija na terenu bila je jednako raspoređena prvih desetak minuta igre. Gostujuća momčad ipak je prva povela i to već u 15. minuti utakmice. Nespretnim reagiranjem obrane Dinama lopta je došla do Dine Špehara koji je pucao prema golu, a lopta se od vratnice odbila u mrežu. Činjenica da je Osijek poveo na gostujućem terenu nije umanjila intenzitet napada Dinama, a momčad Joze Bandića izjednačila je rezultat u 37. minuti. Nakon prekršaja na Ivančiću, za Dinamo je dosuđen jedanaesterac kojeg je precizno izveo Mateo Kovačić. Rezultat 1:1 dao je momčadi Dinama i Osijeka dodatnu motivaciju za nastavak igre, međutim obje strane nakon poravnanja rezultata smirile su igru. Ipak, u 48. minuti uslijedilo je neugodno iznenađenje za Dinamo. Andrej Lukić uputio je udarac pema golu, lopta se odbila od prečke prema vrataru Dinama Marku Mikuliću, a od njegovih ruku skrenula je u mrežu. Osječani su tako poveli 2:1 autogolom vratara Mikulića. Pred petstotinjak gledatelja na Maksimiru, momčad Dinama stisnula je u nastavku, ali nisu uspjeli pronaći dobru priliku za pogodak. Uslijedilo je nekoliko kornera za Dinamo, ali obrana gostiju odlično je reagirala. U 68. minuti nakon centaršuta Osijeka, Matej Grafina postigao je pogodak za 3:1. Do kraja susreta momčad Dinama pokušala je proigrati Osječku obranu, ali mreža Marka Malenice do kraja utakmice ipak je ostala netaknuta. U posljednjim minutama utakmice odličnu priliku imao je Herdi Prenga kada je iz slobodnog udarca s 25 metara loptu poslao preko gola. U zadnjim pokušajima kadeti Dinama dali su sve od sebe, ali prilike Brune Marottija, Marka Alvira, Matea Kovačića i Luke Leke ostale su neiskorištene. Nakon četiri minute sudačke nadoknade, označen je kraj utkamice finala kadetskog Kupa.

Spomenimo i to da je od početka utakmice u redovima Dinama odličnu igru i kondiciju pokazao Kruno Ivančić pretrčavši gotovo u svakom napadu obranu Osijeka. Drugo poluvrijeme Ivančić je proveo na klupi, nakon oštrog starta Osječana pred kraj prvog poluvremena. Nekoliko odličnih prilika imao je i Luka Leko, kao i kapetan Mateo Kovačić. Ipak, to nije bilo dovoljno za večerašnju pobjedu, a trener Jozo Bandić treba biti ponosan na svoju momčad jer je Osijek pokazao kako je vrlo jak protivnik.

Nakon utakmice je uslijedila i dodjela medalja i prigodnih poklona, kao i trofeja Rabuzinovo sunce. Medalje je momčadi Dinama podijelio glavni tajnik Hrvatskog nogometnog saveza Zorislav Srebrić, a nakon što su primili srebrne medalje publika je velikim pljeskom nagradila Dinamove kadete. Pred mladim dinamovcima sada je ostatak Hrvatskog nogometnog prvenstva, a ponovnu priliku za osvajanje Kupa imat će u isto vrijeme iduće godine.

MOMČAD DINAMA: Mikulić, Marotti, Luka Čakarun (Pejić), Pavičić, Prenga, Šimunović, Plum (Jedvaj), Kamenar (Alvir), Ivančić (Matija Čakarun), Kovačić, Leko

Trener: Jozo Bandić

MOMČAD OSIJEKA: Malenica, Mikanović, Pavić, Balenović, Perić, Lukić (Grgić), Kovačić (Grafina), Mišić (A. Kovačić), Mioč (Lulić), Špehar, Dugandžić (Andabak)

Trener: Ivica Kulešević

Već dugo se jedna misao mota po glavi Dinamovih navijača, nešto što nam uporno pokušavaju nametnuti i što  smo budimo iskreni gotovo i popušili. Konstatacija kako je Dinamo umro.

I budimo iskreni nije to teško progutati, ako stvar pogledaš realno Dinamo je postao klub 80 klaunova i poslušnika Zdravka Mamića, klub kojeg prati vjerna vojska od 300 navijača , a na čelu mu je elementarna nepogoda koja je od Dinama napravila privatnu prćiju za bogaćenje svoje obitelji. I kad razmišljaš o Dinamu na taj način, nije teško uvjeriti sebe samog kako je Dinamo mrtav i kako više ne postoji.

U ovoj našoj ZZD priči od početka se mješaju emocije, bijes jer si iskren i jer sve što radiš, radiš pošteno, a ne možeš utjecati na pravni aparat ove države, tugu dok gledaš kako ti manijak uništava i ono malo što je ostalo od kluba koji ti je bio doručak, ručak i večera i jad koji te obuzima dok sa zadnje tematske konferencije u ponedjeljak promatraš sugrađane kako trče preko Ilice, potpuno nezainteresirani za činjenicu da nam neki čudni ljudi pokušavaju ubiti Dinamo.

I slagao bih kad bi rekao da i sam nisam mnogo puta poželio odustati, Jesam više puta...

Ali onda odvrtiš film. Sjetiš se ljudi koji ti govore kako Dinamo vole više od žene, sjetiš se čovjeka koji sam plaća snimanje pjesme, sjetiš se proučavanja Statuta do 4 ujutro, sjetiš se kako je pjesma nastajala, sjetiš se suza u očima ekipe koja je kampirala kad su saznali da je "ono" proglašeno izvršnim predsjednikom. Uostalom da odustaneš kaj bi rekao ekipi koja se učlanjuje, ljudima iz Međimurja koji te dočekaju s klopom i cugom i sretni su jer si došao do njih, sretni jer imaju bar neki kontakt s Dinamom, kaj bi rekao ekipi iz Čapljine koja je među prvima krenula učlanjivat? Kaj bi rekao Vukovarcima koji su tri subote bili pred štandom i učlanjivali ljude? Kaj bi rekao Brođanima, Sisčanima koji sad kreću s učlanjivanjem i kažu da će bit podružnica s najviše učlanjenja? Mičevec? Dubrava? Prečko... Kaj bi im rekao da odustaneš?

I zato tvrdim, Dinamo nije umro. Je na aparatima je, ali nije umro jer Dinamo ste Vi, a ne Zdravko Mamić. Ljut sam na sugrađane koji spavaju i ne žele se miješati, al znam da i oni samo spavaju i probudit će se kad vratimo Dinamo.

Koja je prva stvar koju možemo napraviti i dokazati da Dinamo nije umro? Prva stvar koju svi skupa možemo napraviti je prijava za turnir BBB-a "Za sve onih kojih nema" koji se održava u nedjelju na Ravnicama. Skupite ekipu, prijavite se, dođite, družite.

21 godina sjećanja na dan ponosa i otpor Dinamovih navijača. To slavimo na turniru. A što bi se prijatelji moji dogodilo da su oni digli ruke? I još bolje pitanje, što bi danas prosječan hrvatski komformist rekao za te događaje od 13. svibnja 1990. Zaključio bi pod pritiskom medija da su to sve huligani na čelu s onim nacionalistom Bobanom. A tada, tada su svi znali što je taj otpor predstavljao. Predstavljao je DOSTA! I iz poštovanja prema svim tim ljudima ne smijemo reći da je Dinamo umro.

Vjerujte da mi je muka od šeranja, lajkanja i svih ostalih pizdarija kojima se moramo služiti, ali molim vas da ovaj poziv na turnir upravo šerate i lajkate i da okupite ekipe jer je turnir i humanitarnog karaktera.

A ako se baš jebeno potrudimo i pogledamo oko sebe, shvatit ćemo da da je Dinamo tamo. Među ljudima. Nije umro i nikada neće umrijeti koliko god ga silovali jer Dinamo to ste Vi.

Isprike na podužem postu, al misli samo nailaze  i mogao bi napisati 500 rečenica, a u trenutku dok ovo pišem čujem da je preminuo hrvatski branitelj koji je štrajkao glađu. 23 dana štrajkao glađu i preminuo, a u tih 23 dana pokraj njega je prošlo stotinu tisuća ljudi u žurbi na novu epizodu Big Brothera. Čovjeka više nema, čovjeka koji je stvorio ovu zemlju.

Dinamo nije umro, znam da je u svima Vama!

ćava izdavanje

nacionalne PRO-licence (sukladno Pravilniku o statusu trenera HNS-a,

Pravilniku o licencama za rad nogometnih trenera HNS-a i Programu

Nogometne akademije HNS-a).

Sportski direktor koordinira cjelokupnu stru

čnu aktivnost kluba.

Sportski direktor mora imati ugovor u trajanju najmanje do završetka

natjecateljske godine za koju se traži licenca.

-------------------------------------------------------------------------------------------