Zanimljiva je to tema.
U prvom redu bih se složio s Ciscom da je valjda samo kod nas slučaj da su domaći navijači uteg oko noge.
Što se tiče izjave Srne, zanimljivo je da je on reprezentativac već 6 godina, kapetan je, a Hrvatska doma do Engleza nedavno nije nikad izgubila utakmicu na Maksimiru. Ne sjećam se da je tad itko spominjao nekakav pritisak na stadionu. A sad, nakon jednog poraza on najednom osjeća pritisak s tribine.
A ovo kaj se tiče Čale, Polovanca i inih, moram priznati da je i mene previše izludilo svaki put kad bi Hrvoju prošla lopta ispod noge u aut na lagani pas (a toga je bilo na barem svakoj drugoj tekmi). I meni je bila muka na poluvremenu, a ne samo njemu.
Polovanec je definitivno u najužem izboru za najgoreg lijevog beka u novijoj povijesti kluba, a konkurencija mu baš nije mala.
Što se tiče Sammira, mislim da su ljudi jednostavno ponekad bili previše iziritirani njegovom nonšalancijom na terenu. Vidi se od prvog dana da on može, to nikad nije bilo sporno. Možda je stvarno bio problem u trenerima koji su ga stavljali na krilo. Iako, mislim da bi on i na krilu sad odigrao puno bolje nego prije godinu dana. I nije istina da sjeveru nije išao na živce, svima je išao na živce. Dijelom i zbog priča o
sinu, jelte. A opet, mislim da svaki klub ima svojeg Sammira, na ovaj ili onaj način, prije ili kasnije. Sad kad je
procvjetao, ipak će imati više kredita i kod navijača kad ga ne bude išlo. A da se ne varamo, padovi su mogući i bilo bi glupo očekivati da će se sad samo dizati. Ipak, Sammirovu kalvariju ne vidim kao nužno zlo, kad je s tim križem ostao čvrst, može postati samo bolji s vremenom.