Rehhagel je odlican trener i za igrace kakve je imao na raspolaganju je napravio jedinu mogucu igru... s takvom momcadi dobit Portugalce dva puta na domacem terenu, Francuze i nikad jace Cehe, te osvojit naslov prvaka Europe moze samo cisti genije i savrseno pripremljena momcad + plasirao se na jos jedno EP i na SP - za Grke znanstvena fantazija

Rehhagel inace nije takav trener, sjecam se dobro njegovog Werdera pocetkom devedesetih i to je bila hiper-ofenzivna momcad

To samo potvrdjuje o kakvoj trenerskoj faci se radi. Prilagodit igru igracima kakve imas na raspolaganju i ostvarit uspjeh - jel postoji nesto vise?

ajd ne zaebavaj... Hrvati igraju po najboljim klubovima najboljih liga, dok najbolji grcki igraci igraju u domacoj ligi ili u "velicinama" poput Celtica i Eintrachta 

Možda, nisam ga toliko pratio. Ali pogledaj na kaj su grci jučer ličili. Kaj bi ti htio da mi tak igramo u gostima kod npr. Rusije koja je 2 mjesta lošija od nas kao što smo mi lošiji od Grčke? Pa od sramote se nebi veselio tom bodu nego bi hebal Rehhagelu i svim švabama skup ž njim sve po rodnom redu.

Grci ne mogu nikak drukcije ni igrat, kad nemaju postenog igraca



sto se Rehagela tice, i u Bayernu je bio solidan, no tamo je ocito bio strano tijelo u bavarskom zmijskom gnijezdu, pa su ga otpilili prije no sto je stigao nesto osvojit... sve im je to vratio s kamatama s Kaiserslauternom, kad ih je uzeo u drugoj ligi, uveo u prvu i odmah postao prvak i to opet s odlicnim, ovdje bi se pisalo leprsavim, nogometom

covjek je jednostavno genije... s ovakvim Grcima i nemres igrat jogo bonito, to je protuprirodni blud... kao da to probas igrat s hrvatskom kosarkaskom repkom

Potpuno tačno... Mnogi ga gledaju samo kroz prizmu Grčke, što je jako pogrešno.

...daj se molim Vas vratite na temu... ima rasprave o biliću i tekmi na drugim mjestima...

werder koji je gubio od anderlechta do 60.min 0-3 da bi pobijedio 5-3. e toje bio rehhagelov werder. napad i samo napad

Dinamo Zagreb (2005. – 2008.)

Sa posudbe se vratio 10. siječnja 2005. godine te se ubrzo priključio senirskome sastavu pripremama za nadolazeći proljetni dio sezone. Unatoč odličnim igrama pruženim u dresovima Zrinjskog i Intera, Modrić se nije uspio u Dinamu izboriti za mjesto standardnog prvotimca. Tadašnji treneri Ilija Lončarević i Zvezdan Cvetković nisu Modriću pružali učestale prilike za dokazivanje, a kao rezultat toga u svojoj prvoj sezoni nastupio je u 7 od mogućih 14 prvenstvenih utakmica za Dinamo, ne zabivši nijedan pogodak. Zagrebački je klub okončao sezonu sedmim mjestom u prvenstvu, što je najgora konačna pozicija kluba otkad se natječe u Prvoj hrvatskoj nogometnoj ligi.

Nakon što je klub u prethodnoj sezoni smjenio čak četiri trenera, novo ime na klupi Dinama za sezonu 2005./06. bio je, po drugi puta u njegovoj karijeri, Josip Kuže, Modrić je te sezone nastupio u sve 32 utakmice Prve HNL te zabio 8 golova. Dinamo je s novim trenerom suvereno dominirao ligom te praktički tokom cijele sezone držao prvo mjesto koje mu na kraju nije pobijeglo. Modrić, s brojem 10 na leđima, bio je jedan od najvažnijih igrača Dinama uz kapetana Mamića i ubojiti napadački dvojac Bošnjak-Eduardo.

Svojim pogotcima rješio je dva derbija sa Hajdukom, po jedan na Poljudu i Maksimiru, uključujući i utakmicu protiv najvećeg konkurenta za osvajanje naslova te sezone, Rijeci na Kantridi.

Sjajnim igrama u klubu dobio je i poziv u reprezentaciju, a prethodno tomu uspješno je igrao i u mlađim selekcijama Hrvatske nacionalne vrste, skupivši 15 nastupa za reprezentaciju do 21 godinu, gdje se dva puta upisao u strijelce. U Dinamo su stigle ponude velikih europskih klubova za njega, no navodno su odbijene i Modrić je ostao u Zagrebu, potpisavši novi desetogodišnji ugovor sa Dinamom koji završava 2015. godine.

S novim trenerom, Brankom Ivankovićem, klub je obranio titulu prvaka države u sezoni 2006./07., osvojivši čak 92 boda i pobijedivši u 30 od 33 odigrane utakmice te sezone. Od 13. kola i poraza od 2–1 u gostima kod Šibenika, Dinamo je nanizao 20 pobjeda čime je osigurao deveti naslov hrvatskoga prvaka. Modrić je nastupio u 30 ligaških utakmica i zabio 6 pogodaka. Također je sudjelovao u Dinamovom pohodu na dvostruku krunu, odigravši 7 utakmica u kupu i zabivši 1 pogodak Hajduku u uzvratnoj utakmici poluzavršnice. No, mladi reprezentativni trojac Modrić–Eduardo-Ćorluka nije klubu donijeo uspjeh u Europi, gdje su pokleknuli pred francuskim Auxerom u kvalifikacijama za grupnu fazu Kupa UEFE.

I naredne sezone 2007./08. Dinamo je osvojio dvostruku krunu pod vodstvom Ivankovića i Zvonimira Solde. Modrić je preuzeo kapetansku traku i odveo klub do uspješne sezone u kojoj su iz europskih natjecanja izbacili nizozemskog nogometnog diva AFC AJAX, pobjedivši ih 3–2 nakon produžetaka na njihovoj Amsterdam Areni. Modrić je protiv Ajaxa realizirao prvi pogodak iz jedanaesterca te je, uz Mandžukića, bio najbolji pojedinac zagrebačke momčadi. Nažalost, ni ove sezone klub nije dočekao proljeće u Europi, pa se sve više nagađalo o Modrićevu odlasku u inozemstvo. Izvršni dopredsjednik kluba Zdravko Mamić navodno je odbio 50 milijunske iznose od engleskih prvoligaša te izjavio kako klub nema namjeru prodavati Luku Modrića do kraja sezone 2008./09. Međutim, Modrić se nije pomirio sa ostankom te najavio siguran odlazak iz kluba na ljeto. U noći sa 25. na 26. travanj dogovoren je potpis 12 milijuna eura vrijednog 6-godišnji ugovor sa londonskim Tottenhamom, dok je Dinamu transferom pripalo čak 21 milijun eura.

Luka, sretan ti rođendan.