Zanimljiv smo mi Hrvati narod. Dok ostale nacije i ostali narodi što više ljudi hoće "staviti pod svoje" i zbog toga rade strašne zločine i vode ratove, a samo da bi kolonizirali što veću masu ljudi i tako ostvarli svoje interese mi čak i one koji se guraju da budu Hrvati NEĆEMO. Dok su drugi u konstantnoj ofenzivi, nameću svoj jezik, kulturu i običaje (pa čak i vjeru, vidjeti u susjedstvu) mi smo stalno u defenzivi. Te nam ne pašu Hercegovci i Bosanci (hrvatske nacionalnosti), te su ovi iz dijaspore manji Hrvati, te državljani Hrvatske koji nisu Hrvati rođenjem nisu dovoljno dobri... Stalno imamo neke prigovore (možda i opravdano), ali čitav svijet je kontinuirano u ofenzivi ("osvajaju" jezikom, kulturom, običajima, vjerom...) i tako se šire, a mi se trudimo da nas bude što manje i da nas i ovo što nas ima više ne bude...

Sva sreća da je to vodstvo Dinama davno uočilo pa tako uz odlične i mlade Vrsaljka, Kelavu, Tomečaka, Kramarića, Ademija, Rukavinu... imamo i strance koji dižu kvalitetu momčadi (klubu), ali i ovim našim klincima koji igraju na višoj razini (što opet indirektno koristi i reprezentaciji).

Istina, klub i reprezentacija nisu isto, ali treba vidjeti kako to rade ostali. Ako mogu daleko mnogoljudnije zemlje, sa nemjerljivo boljim uvjetima svojih omladinskih pogona uvoziti igrače (da bi digli kvalitetu "svojima"), zašto jedna mala i siromašna Hrvatska to ne bi mogla? Bilo da se radi o dijaspori, Hrvatima u BIH ili građanima Hrvatske koji žele igrati za Hrvatsku?