Meni se svida kod njega sto ni nakon pobjede od 10:0 nece reci odlicno, zadovoljan sam..vidite kako ja znam..a ne vi novinari samo mi podmecete..ja sam najjaci i nikad ne grijesim ( mrvicu karikirano svima poznatog nam "velikog strucnjaka" :) )..nego i tada kaze, zadovoljan sam, ali greska je tu tu i tu..to i to moramo popraviti..uvijek se moze bolje..samo rad rad i rad

što se tiče vahe sigurno da se radi o dobrom treneru koji je sigurno bolji od zajeca ali kruno jurčić je za vahu mourinho i velika je pogreška što ga je mamić potira ća iako mu je donija dva prvenstva.dinamo ima dobru ekipu  ali hajduk ima boljeg trenera,poklepović je stari lisac i na kraju će sigurno doniti hajduku naslov unatoč tome što dinamo ima dužu klupu i "laganu" pomoć sudaca.

i jedan stih za kraj:

pirje ćemo skupa
za bile dići
ko jedna pirja
za hajduk ćemo biti

PIRJA ŽIVI VJEČNO

jbt evo nam Haso na forumu

Kruno Jurčić je zasigurno jedan od najveći dinamovih stratega u zadnjih nekoliko decenija.
Zauvijek će ostati zabilježeni u historiji kluba iz Maksimira njegovi potezi forsiranja osječkog Maradone Karla Primorca ispred antitalenta Kramarića.

Dobar...dobar...

Bojkot je za sada Dinamu donio samo renesansu
Ardiles je s Dinamom igrao 0:0 na Old Traffordu, a 43 dana kasnije dobio je otkaz.

Autor: Tomislav Dasović
23.09.2010 09:54
zadnja izmjena: 23.09.2010 09:59
(Foto: 'Igor Kralj/PIXSELL')


Da je Dinamo kratica, njegov puni naziv bio bi:

D-esetljeće,

I-splativoga,

N-eoporezovanoga,

A-ktivnoga,

M-amićeva,

O-brta.

Jednoumlje, kako ga nazivaju ogorčeni Boysi, mazohisti koji su se brzopleto odrekli onoga za što žive, sjeverne tribine. Niti idu na utakmice, niti je njihov bojkot nekoga posebno pogodio. Ništa, osim što Dinamo igra najbolje otkad je "jednoumlje" počelo.

Kako se stvari razvijaju, kratica s početka poživjet će i do promjene naziva u prvom slovu. Umjesto desetljeća, doći će i dvadesetogodišnjica. I neka takav Dinamo Bog poživi što dulje, kad boljega od Mamića nemamo, niti ga klub zaslužuje.

Na žalost, Dinamu se događa ono što se nekada nije moglo ni zamisliti. Da taj klub, oduvijek privlačan političarima, poduzetnicima, umirovljenim klupskim legendama, nikoga osim Mamića više ne zanima. I tako već godinama.

Nikoga nije zanimao čak ni kada je njegovom zaslugom završio u ligi za ostanak, pa ni kada je Mamić toga proljeća na dva tjedna ispraznio ured i dao onu smjehotresnu ostavku, koju Barišić nije prihvatio. Čak ni u ta dva tjedna nije se pojavio frajer koji bi rekao: "Imam viziju i hrabrost preuzeti Dinamo!"

Takvih frajera, kao što je 2000. godine bio Zajec, koji je izbušio Canjugu i postavio Barišića, više nema. Gdje su sada dinamovci-gospoda, oni koji se zgražaju nad Mamićevim striptizima i psovačinama?

Oni bi svetinji rado ponovo udahnuli dušu, ali čekaju da se pred njih klekne i rasprostre crveni tepih. I da se ni protiv koga ne moraju boriti. Godinama ih se zaziva kao Dinamove spasitelje, a Boban, Prosinečki, Ladić i ostale legende šute. Čak i Zajec, iako bi tek sada, kao posljednja žrtva "jednoumlja", imao što reći.

Umjesto njih bore se Boysi, u Mosoru. Više i ne skandiraju, nego pišu priopćenja i proglase, proučavaju statute. I plješću sami sebi, kako su uporni, temeljiti, principijelni. I jesu, ali kakva korist od toga? Takva da Mamić doista broji zadnje dane na poziciji dopredsjednika. Na sljedećoj Skupštini postat će - predsjednik.

Njihov je peh i to što u danima bojkota Dinamo doživljava renesansu. To je rukopis svjetskoga trenera Halilhodžića, odmjerenoga, inteligentnoga i iskusnoga stručnjaka, koji kao da zna kako je vrhunac slave u Dinamu gotovo u pravilu početak trenerova kraja.

Kao da je pitao Ardilesa, koji je 14. rujna 1999. s Dinamom odigrao 0:0 na Old Traffordu, a 43 dana kasnije od Canjuge - dobio otkaz.

Ima i Mamić "Ardilesa". Gračan je 2004. s plavima najprije nabio Hajduk s 3:0, uveo Dinamo u Uefinu ligu, pa u njoj startao sa 6:1 protiv Beverena. Pa opet, u Dinamu je izdržao tek 70 dana. Vaha je uspješno prešao pola Gračanova puta...

nadam se da je Dasović ostavio žnjirance odvezane da ga možemo za njih izvuć Mamiću iz dupeta

U posljednjih desetak godina Hrvatska je postala zemlja u kojoj gotovo svatko može dobiti svoj dio medijskog neba i postati „zvijezda“. Hrvatska je postala zemlja u kojoj je starleta zanimanje. Isto tako, u periodičnim razmacima u našoj se zemlji pojavljuju anonimusi raznih profila koji na račun naših svetinja žele postati poznati i ubrati svoj dio kolača.


Tako su i posljednji događaji vezani uz istražitelja UEFA-e Robina Bokšića po tko zna koji put potvrdili naivnost naših medija. Kao što je svojedobno poznati „sportski djelatnik“ i trgovac oružjem Zvonko Zubak proglašavan jedinim mogućim spasiteljem Dinama i Robin Bokšić je dočekan kao Robin Hood koji će hrvatski nogomet spasiti od raznih utvara koje nas proganjaju godinama. To što ovaj hrvatski, moderni Robin Hood već u prvim minutama svog „istraživanja“, nimalo robinhudovski, nije platio niti običan račun za taksi nikoga nije previše uzbudilo. On je samim time što je poslan iz Europe postao naš spasitelj, jer sve što dođe sa zapada je savršeno, dok je kod nas sve pokvareno. Trulo.


I tako je osoba iz polusvijeta o kojoj kruže priče o neplaćenim računima, prijevarama i namještanju utakmica, protiv čega se bi deklarativno trebao boriti, preko noći postala važnija od kluba koji je desetljećima ponos Hrvatske, koji je osvojio 21 državno prvenstvo, 17 državnih kupova, tri superkupa i Kup velesajmskih gradova 1967. godine. Kluba koji bi trebao biti iznad svega, a posebno iznad pojedinaca koji nikada i nigdje nisu ništa stvorili.


No, unatoč svemu tome, gospodin Robin nije slomio zube na našoj svetinji. Slomio ih je na bavarskoj i njemačkoj svetinji, svjetskom velikanu Bayernu. Robin je očito ponesen svojim uspješnim posjetom Hrvatskoj zagrizao prevelik zalogaj i lovac je u sekundi postao lovina. Cijela je Njemačka skočila i Robin Hood je stradao, a istraga će izgleda ići i više od njega.


Hrvatska ipak može nešto naučiti od zapada. To je odnos prema njihovim svetinjama. Dinamo kao najtrofejniji hrvatski klub mora uvijek, baš poput Bayerna, Manchestera, Barcelone, Reala, biti iznad čudaka koji preko njega, ako je potrebno i lažima, žele postati poznati. Stoga ponovno pozivamo sve Dinamove navijače da, u trenutku kada se borimo za šesti uzastopni naslov prvaka, kada smo velikom pobjedom počeli europsku sezonu i na dobrom smo putu da prezimimo u Europi i kada se bližimo proslavi stote godišnjice kluba, stanu uz svoj Dinamo i pruže mu maksimalnu podršku kako bi svi zajedno ostvarili zajedničke ciljeve na radost cijele „modre“ Hrvatske i ostalih „modrih“ navijača izvan nje.