yes

'Ne smeta mi što sam do jučer igrao na Parku prinčeva, a danas ću igrati pored nekog kukuruzišta. Nadam se da sam došao u veliki klub i da ćemo uspjeti!'

Dan nakon Dinamove pobjede u Györu, umoran, neispavan, ali zadovoljan Vahid Halilhodžić dočekao nas je u apartmanu luksuznog hotela u Svetom Martinu, gdje su dinamovci čekali meč u Koprivnici. U startu se ispričao:

- Oprostite, moj vokabular hrvatskih riječi nije naročito bogat...

- U svakom slučaju, bolji je nego moj francuski - rekao sam i razgovor je počeo:

Tog jutra mobitel Vahida Halilhodžića opasno se užario. Stizale su čestitke za veliku Dinamovu igru, no najdražu mu je poslao glavni urednik France Footballa, biblije sportskog novinarstva. Francuzi Vahu zovu "Marchons sur l'eau", čovjek koji hoda po vodi. Fraza, koja zapravo znači - svetac!

I dok iz Vahe zrači neka nevjerojatna energija, suradnici su kronično - neispavani. "Radimo i po 20 sati. Do dva ujutro analiziramo treninge i utakmice, ustajanje je već u sedam", požalio se jedan suradnik. No, Vaha treba samo one koji ga mogu pratiti...

Kada je dolazio u Zagreb, jedna od prvih izjava zazvučala je - iluzorno i utopistički. "Moj posao je odvesti Dinamo u Ligu prvaka!" Imaju li te hrabre riječi pokriće, ima li Dinamo potencijal za ostvarenje tog cilja?

- Teško je procijeniti potencijal momčadi nakon jedne utakmice. Dinamo je dovoljno kvalitetan za Hrvatsku ligu, ali za nešto više potrebna su pojačanja i vrijeme. I opet je upitno hoće li sve to biti dovoljno za Ligu prvaka - spustio je Vaha loptu na zemlju, ne želeći lažnom nadom kupovati simpatije Dinamovih navijača.

Govorite kao Jose Mourinho. "Ne trebaju mi samo dva igrača, nego i - dvije godine!"

- Možda tri, možda i četiri! Teško je doći do rezultata bez dugotrajnog i studioznog rada. Improvizacija ponekad može donijeti rezultat, ali je sve to kratkog daha. Izlazak u Europu ne priprema se preko noći, to je ozbiljan posao za koji su potrebne dvije, tri godine, iako uobičajeni nogometni ciklus traje četiri godine. Razgovarao sam s Upravom i rekao: "Želite li uspjeh, morate momčad zadržati najmanje dvije godine na okupu, i svake godine još dodavati!" Na žalost, Dinamo nije Chelsea ili Barcelona, koji će kupiti igrača kojeg treba, ne pitajući za cijenu. Dinamo mora tražiti igrače u skladu sa svojim ekonomskim mogućnostima, a to je često veliki rizik. Ima igrača od milijun i pedeset milijuna...

Oni koji koštaju pedeset ne žele doći u Dinamo, radije će izabrati Barcelonu, Real ili Chelsea?

- Na žalost, slabo poznajem tržište s kojega se Dinamo opskrbljuje, radio sam u ligama, gdje su klubovi bogatiji...

U Györu je sve riješio Ante Rukavina. Vi ste bivši centarfor, nekada najbolji u Jugoslaviji, a donedavno ste vježbali i Drogbu, znate razigrati takve igrače. Kakvi su Rukavinini dometi?

- Vidio sam ga samo jednom prije Dinama, još je igrao u Hajduku! Znam da nije puno igrao, da je daleko od prave natjecateljske forme, treba mu najmanje šest mjeseci da bi to bio Rukavina kakvog trebamo. Na žalost, nemam izbora, iako je trenutno spreman najviše za 40 minuta prave igre, utakmicu u Györu je završio 'na četiri noge'. Iako nije spreman, on je naš najbrži napadač. Puno smo razgovarali, a na dva treninga pokušao sam ga i taktički 'izbrusiti'...

Još nije Drogba?

- U Györu je igrao dobro! Prije utakmice sam mu rekao da mora biti 'pokvareniji', kvarniji, bezobrazniji u igri. Jer, Rukavina je 'mekan', fin, a ja znam da centarfor mora biti drzak, inače te nema nigdje. I zabranio sam mu da leđima bude okrenut golu, tražim da okomito ide prema golu. S većinom igrača razgovarao sam u četiri oka, bila je to šok-terapija, igrači su bili u jednom teško objašnjivom stanju, stanje koje ja zovem 'visibaba'. Glave su bile pognute i tek nakon tri dana počeli su dizati pogled s poda. No, šok-terapija ima i naličje, 'visibabe bi mogle sasvim uvenuti...' Moji suradnici i ja radili smo i po 20 sati dnevno, vrlo smo umorni, ali uspjeli smo momčad osoviti na noge. Ali, kad ih danas gledam raspoložene i nasmijane, osjećam veliko zadovoljstvo. U očima im vidim nadu i ogromno povjerenje, koje me obvezuje na mukotrpni rad i - uspjeh!

Kako je biti trener Drogbi i Ronaldinhu?

- Jednom sam s Ronaldihom razgovarao dva sata. Bio sam mu trener samo mjesec dana, morali su ga prodati jer PSG to nije mogao financijski izdržati. Rekao sam mu i dobre i loše stvari, priznao je da sam prvi koji mu je rekao istinu. I bilo mu je žao što je morao otići. Rekao sam mu čak i ovo - ne može jedan nogometni fenomen psovati i vrijeđati trenera na televiziji. No, igrač, makar se zvao Drogba ili Ronaldinho, mora znati tko je gazda, ne mogu oni voditi klupsku politiku. I kada sam došao u Dinamo, rekao sam - ovako će biti. Tko neće ili ne može, gospodo, Uprava je gore i odmah otiđite.

Zbog Dinama ste odbili neke bogatije i veće klubove?

- Niti jedan nije bio veći od Dinama, ali su nudili puno više novca. I ne smeta mi što sam do jučer igrao na Parku prinčeva, a danas ću igrati pored nekog kukuruzišta. Nadam se da sam došao u veliki klub i da ćemo uspjeti! Dojma sam da sam za tri dana napravio više nego mnogi za tri godine. Sad moramo stvoriti momčad, koja će moći 'promoliti nos u Europu'. Jako težak posao...

Čekaju vas teška vremena. U jeku je navijački bojkot, Uefini instruktori, 'inkvizitori' iz Nyona kopaju po maksimirskim kantama za smeće, Hajduk je u velikoj formi, a od vas se očekuju čuda?

- Neke stvari mi se doista ne sviđaju! Najteže mi pada navijački bojkot. Spreman sam doći do njih, razgovarati, možda neke stvari možemo razjasniti. Dinamo bez navijača nije Dinamo! Ako je bilo ljutnje, nezadovoljstva i nesporazuma, treba to riješiti na dostojanstven, inteligentan način, za dobrobit kluba. Ni Zdravko, ni Zoran, ni Ado Kožul, ni Vaha nisu Dinamo, Dinamo su - oni! Navijači moraju shvatiti da neki ljudi, protiv kojih se oni bore, drže Dinamo na visokoj organizacijskoj razini, i to u doba najžešće recesije. Vjerojatno se moglo naptraviti više, vjerojatno je bilo i pogrešaka, ali Dinamo se ne smije bojkotirati. Dinamo je institucija, svetinja za navijače. Ja sam se jednom zakleo da nikada neću trenirati niti jedan klub s ovih prostora, ali Dinamo je nešto posebno! Vi i ne znate koliko je samo ljudi u Bosni jučer držalo palčeve Dinamu, dobio sam stotine poziva ljudi, koji su bili ponosni na Dinamo. Zovu me neke TV stanice, koje me nisu zvale ni dok sam bio trener Paris St. Germainea, Obale Bjelokosti. Dinamo ima ugled, ali došlo se do jedne razine preko koje se, gospodo moja, ne može preskočiti preko noći. Treba puno vremena, puno rada, odricanja i puno stručnosti.

Arijan Ademi	Adrian Calello	Šime Vrsaljko
Ante Tomić	Milan Badelj	Sammir
Pedro Morales	Mathias Chago

Halilhodžić: Dovest ćemo tri pojačanja

»Uđemo li u skupinu Europske lige, a vjerujem da hoćemo, iako to ni približno nije gotovo, pojačat ćemo se. Gledao sam one igrače koje je pratio klub.
Ovu (do)sadašnju garnituru nogometaša ponajprije moram psihološki razdrmati, ohrabriti ih, vratiti im samopouzdanje koje su »putem« negdje zagubili«, kaže Dinamov trener

ZAGREB – »Trebaju nam još dvojica igrača«, odlučno je ustvrdio Otto Barić u ljeto 1996. godine pri dolasku na mjesto Dinamova trenera. Dio ga je medija u tome odmah podržao, no neki se i danas s (pod)smijehom prisjećaju ovoga njegova vapaja. Legenda kaže da je Barić automatski, neovisno kad i u koji klub došao, odmah tražio dva pojačanja, pa mu je ta rečenica postala i svojevrsni zaštitni znak. A ako Barić ovaj »slogan« nije zaštitio kao autorsko pravo, tada neće moći tražiti financijsku naknadu od Vahida Halilhodžića.
Kako god, Dinamo se nedugo potom doista pojačao i lansirao golemu nogometnu euforiju na kojoj je uzletio do osmine finala Kupa Uefe, a potom i do dva uzastopna plasmana u Ligu prvaka. No, jasno je da su se pojačanja samo naslonila na već donekle učvršćene temelje. Ne znamo crpi li Halilhodžić ideje i od samoga Barića, no vidljivo je da i on najavljuje, ne dva, već - tri pojačanja!
Dakako, to ni po čemu nije hir novoga maksimirskog trenera, već puka potreba. Jasno je da s ovim kadrom, s momčadi koja, kako primjećuje Halilhodžić, ima problema s fizičkom i psihološkom spremom, teško može dosegnuti taj pompozno najavljivani europski iskorak.
»Napravili smo veliki korak prema Europskoj ligi, ali za nju se trebamo pojačati. Gledao sam trojicu, četvoricu igrača, koji će nas vjerojatno pojačati do kraja mjeseca. Razmišljam o još jednom igraču, koji ima dobru igru u oba smjera«, pojasnio je Halilhodžić, ali pritom nije otkrivao o kojim je to nogometašima riječ.
Dodatno »armiranje« momčadi pojačanjima uvjetovano je plasmanom u Europsku ligu. Iako je, Dinamo, dakle u prvoj utakmici zadnjega pretkola u gostima svladao mađarski ETO Györ s 2-0, jasno je da još nije gotovo. Barem ne kad je Dinamo u pitanju, jer nema te prednosti koju »plavi« nisu u stanju prosuti ili je barem pretvoriti u dramatičnu završnicu...
»Znam ja to vrlo dobro, nemojte ni pomisliti da to ne znam«, provukao je novi maksimirski trener.
»No, uđemo li u skupinu Europske lige, a vjerujem da hoćemo, iako to ni približno nije gotovo, pojačat ćemo se. Gledao sam one igrače koje je pratio klub.«
Ovu (do)sadašnju garnituru nogometaša, kako sam kaže, ponajprije mora psihološki razdrmati, ohrabriti ih, vratiti im samopouzdanje koje su »putem« negdje zagubili... Igrači su, kako kaže, djelovali utučeno, s pogledom prema dolje. K tome, ambijent u klubu i oko njega nimalo nije poticajan, a dodatno ga narušava i afera oko navodnih namještanja utakmica u kojoj je Uefa saslušala i sportskog direktora Zorana Mamića.
»Naravno da mi sve to smeta, ali me i dodatno motivira. Svi to čitamo, ali imam potpuno povjerenje u Zorana Mamića. O svemu smo tome razgovarali, i od svega što se piše nema ništa. Ugled kluba mi je velika i bitna stvar. Samo želim da se sve to što prije raščisti, a Zokiju vjerujem sve što mi je rekao«, istaknuo je Halilhodžić.

                Lončarić

Vrsaljko    Bišćan    Cufré  Ibanez

          Badelj   Ademi

 Etto        Sammir     Dodo

             Rukavina
 
jebote, kod nas kao da mora biti barem jedan klaun u sastavu, pa ak več toliko svršavaju na dodu, mogli su ga stavit na ljevog beka, teško da bi bio lošiji od ibaneza a gola ionak nezna zabit, pa mu nebi bio minus, da je daleko od gola. ne kužim zakaj se ignorira kramarića

Lončarić - Vrsaljko, Barbarić, Mesarić, Ibanez - Badelj, Calello - Etto, Sammir, Morales - Rukavina

Sastav protiv Belupa. (maloprije objavljeno na SN)

edit: i taj sastav je netočan; evo sa službene stranice:
Lončarić, Ibanez, Ademi, Etto, Sammir, Vrsaljko, Badelj, Bišćan, Dodo, Rukavina, Cufré

Sad bi tak fino opsoval sveto trojstvo i Dodi i onom ko ga stavlja u igru i onom ko ga je dopeljal..KRAMARIĆ,OĆEMO KRAMARIĆAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAAA

edit: Koji je sad sastav točan?? Jel igra Dodo ili Morales??

edit edita: Karajte si mater s Dodom