Mogu reći da sam zadovoljan dinamovom igrom. Ne skroz, ali zadovoljan. U prvom redu se mora reći da smo bili čak i bolji protivnik na terenu, što nam se u Splitu nije desilo već dosta dugo. Naša igra je imala uglavnom i glavu i rep, vidi se hijerarhija u momčadi. Zna se kome je što posao, i svi su dali sve od sebe. Teško bih mogao imenovati igrača koji nije dao sve od sebe u zadanim uvjetima. Šteta je kaj je Dodo toliko nesposoban da zabije gol, jer bi u suprotnom bio čak i neloš igrač.
Što se tiče primljenog gola, ide na dušu malom Vrsaljku, i na to ne treba žmiriti. Previše je uplašeno gledao Ibričića u šesnaestercu i dozvolio mu da ga važe. Tu je kriv i Tonel, jer je stvarno Vrsaljko ostavljen na previše prostora sam s Ibrom. Međutim, takve stvari se lako daju uigrati, a naravno da Tonel nije uigran. Začudio sam se kaj je Tonel igrao svih 90 minuta, ali se vjerojatno previše toga poremetilo Lončarićevom ozljedom... Koja je velik udarac za nas, bar mi se to tako čini.
Sve u svemu, ovaj bod bi nama trebao biti velik kao kuća, jer svaka čast Hajduku i Poklepoviću ako će oni za dva mjeseca biti na manje od -6 s ovakvim rasporedom i s ovakvom Hajdukovom klupom. Ako ne počnu rotirati igrače, za deset-petnaest dana će puknuti ko grančica.
Ne znam kako ostali, ali meni se baš činilo da igramo rutinski, taktički vrlo zrelo. Istina, nisam vidio tih famoznih prvih 20 minuta drugog poluvremena, ali ovo što sam vidio me baš razveselilo. I nakon prekida mi se čini da smo bili mudriji, znali povući fino kontru, ali nije bilo konkretnosti u završnici. Ipak, bilo je dovoljno i to da ih prisilimo da misle na obranu jer su im te polukontre zadavale dosta glavobolje.
Optimist sam pred Villarreal

. Ako fino uđemo u utakmicu, mogli bi se španjolci iznenaditi koliko im je dinamo nezgodan ždrijeb