'Plavi vulkan' na Kajzerici košta 122 milijuna eura. To je tri puta jeftinije od Maksimira!

ZAGREB - Arhitekt Hrvoje Njirić i njegov međunarodni tim suradnika u svibnju 2008. pobijedili su na natječaju za novi nogometni stadion na Kajzerici, koji bi trebao zamijeniti oronuli maksimirski stadion, proglašen arhitektonskim ruglom grada. Njirićev projekt “Plavi vulkan” jednoglasno je odabrao stručni žiri i Gradsko poglavarstvo, a građanima je na referendum trebala biti ponuđena cijena i lokacija stadiona, odnosno izjašnjavanje žele li izgradnju novog stadiona ili očuvanje postojećeg. To se nikad nije dogodilo, kao što niti cijena projekta nikad nije ušla u skupštinsku proceduru, te je nakon dvije godine čekanja Njirić odlučio sam pokrenuti slučaj s mrtve točke.

Izrada troškovnika povjerena je jednoj stranoj građevinskoj tvrtki koja je željela ostati anonimna, a svota koju je Njirić predočio novinarima triput je manja od one koja bi bila potrebna za izgradnju novog maksimirskog stadiona. Iako nikad službeno potvrđena, ali često medijski spekulirana, cijena izgradnje novog maksimirskog stadiona dosegnula bi 400 milijuna eura, a uključivala bi rušenje starog stadiona, izgradnju zamjenskog na Kajzerici, te izgradnju novog stadiona u Maksimiru.

Nasuprot tome, Njirićev projekt “Za(breg) 2012” građane i porezne obveznike stajao bi gotovo triput manje, točnije 122 milijuna eura, a razlika u novcu mogla bi se utrošiti na gradnju nasušno potrebnih vrtića i osnovnih škola.

- Statični dio projekta povjerili smo uglednom austrijskom birou Spirk, koji je radio stadione za Euro 2008 u Klagenfurtu i Salzburgu, iz čega je razvidno da smo već u natječaju vrlo ozbiljno pristupili cijelom projektu - kaže Njirić.

Njirićev stadion ima još neke prednosti: strogi UEFA-ini propisi nalažu adekvatne pristupe stadionu, što Maksimir nema. Nadalje, novi stadion bio bi jedan od suvremenih simbola prepoznavanja grada koji bi se time odmaknuo od već zastarjelih simbola licitarskih srca i šestinskih kišobrana, a u obzir bi se uzelo i navijačko okruženje, budući da bi sam oblik stadiona omogućio izražajnije navijanje.

Važan je i ekološki aspekt - “lebdeći” krov bio bi izgrađen od laganih čeličnih sajli i pokriven tekstilnom polimernom folijom, na njemu bi se prikazivao i rezultat utakmica što bi bilo vidljivo čak i s naplatnih kućica u Lučkom, a “plašt” plave boje (još jednog simbola Zagreba) koji obavija tribine bio bi izgrađen od reciklirane gume, što je vrlo ekonomična “fasada” za zdanje koje prima 50.000 ljudi.

- Htjeli smo stvoriti stadion s identitetom koji će na dostojan način prezentirati Zagreb, nešto poput Arene. Projekt smo nazvali “Za(breg) 2012” budući da se uklapa u viziju tri zagrebačka “brega”: brijeg na Jakuševcu, kao potencijalni novi sportski kompleks, zatim skijalište na Medvednici, kao već postojeći, te kompleks Kajzerica. U svijetu se danas stadioni grade pretežno na zaobilaznicama, no ovaj naš bio bi zapravo u geometrijskom središtu grada - pojašnjava Njirić pokazujući nam na slajdovima nacrte budućeg kompleksa koji bi, gledamo li iz zraka, zajedno s produžetkom Sveučilišne aleje, Zagrebačkim velesajmom, Muzejom suvremene umjetnosti i Bundekom tvorio svojevrsni nastavak zagrebačke Zelene potkove.

Njirić nije zabrinut za javno mnijenje, u početku zbog nostalgije možda naklonjenije maksimirskom stadionu, koji je u međuvremenu postao “ruglo i rupa bez dna”. Poučen iskustvom Splita u kojem je Torcida, ali i sveukupna javnost, ubrzo prihvatila novi stadion na Poljudu, vrlo je optimističan. Odobri li Gradska skupština Njirićev projekt, on bi trebao biti dovršen do 2012.