Nadao sam se da će gorčina ispirati s novim danom, ali nikako se izvuči iz depre... Stalno vrtim u glavi ona dva Sammirova promašaja... Čak mi je i današnji Židakov tekst (sasvim očekivanog tona) "Povratak u realnost", prihvatljiv i OK.
Znao sam jako dobro da je atmosfera koja je stvorena prije utakmice bila preuforična (jer sasvim realno - čak i sa 3 nova boda mi bismo bili dosta daleko od prolaska skupine), ali kako joj ne podleći i plivati na valu te kolektivne euforije? Na koncu nakon loše odigrane utakmice, htjeli mi to priznati ili ne - bili smo i nadigrani u dobrom dijelu susreta; nakon što trener kojeg smo gledali kao božanstvo nije povukao neke drastičnije poteze makar u samom tijeku utakmice; nakon što je Sammir prvi put ove sezone potpuno bio "odsutan" - kako vjerovati da imamo šanse za neki rezultat, kada nam predostoji teži put do tog, samonametnutog uzvišenog cilja - prezimljavanja (praktično - tek dvije dodatne utakmice i nešto sitno bodova za keoficijent)?
I daleko od toga da je Sammir za sve kriv - niz Chaginih grešaka na sredini, komična ispucavanja Kelave "na grudi neprijatelju", nevidljivi Badelj... Puno toga nije bilo na razini na koju smo navikli ove sezone. Moguće je da nam Brugge ne odgovara sa svojim stilom igre, moguće da je ključ u Odjidji koji je lakoćom uzimao Sammiru lopte na sredini (to me posebno iznenadilo - do sada nitko nije uspijevao tako lako izigrati Sammirovo "zagrađivanje")? Istina, Sammir je bio kao bez snage - nije bilo šprinteva, ni prodora... Ispada sada da previše seciram našeg najboljeg igrača ove sezone, ali svi smo svjesni - ako ne igra Sammir, ne igra ni Dinamo, barem ne kada su s druge strane ravnopravni protivnici.
Iako je posjet utakmici bio odličan (jedva sam stigao na vrijeme ući, a masu ljudi je zakasnilo jer izgleda da sistem sadašnjeg ulaska usporava protok - moguće i zato jer se mnogi prvi put susretnu s njim i onda izazovu zastoj, ako nešto krivo odrade), navijanje je bilo loše. Velik utjecaj na to je imala igra - od prvog promašaj zicera, do evidentnog grča u borbi za prostor, pa tih silnih iritantnih sitnih (a strašno opasnnih) grešaka kao što je gubljenje lopte u suvišnim potezima Chage ili groznim ispucavanjima Kelave. Istina i igrači Bruggea su svojim ponašanjem provocirali (apsolutno su za svaki aut tvrdili da je njihova lopta, glumatali i radili pritisak na suce), a nije ni suđenje bilo dobro (na obostranu štetu), pa je i to imalo utjecaja na publiku...
Ne znam, teško mi je riješiti se misli o toj utakmici, kao da da sam disfunkcionalan zbog nje...
I jedva čekam Šibenik, da krenemo dalje i maknemo se od ovako traumatičnih iskustava... K vragu, pa nismo izgubili - tješim se ja, a i mnogi drugi...
[uredio selektorZG - 23. listopada 2010. u 13:20]