Ovo sa stranim dresovima na klincima je jednim dijelom zato kaj roditelji ne vode brigu o tome. Dijete moraš malo i usmjeriti, pokazati mu neke stvari. Kada sam kretao u prvi razred, kupovali su mi majcu za tjelesni. Mogao sam u dućanu birati između neke  Yassa majce ili obične plave koja je imala našiveni grb Dinama. Naravno da sam odabrao Dinamovu, a taj grb još dan danas imam doma. Na prvu tekmu su me vodili kada sam imao četiri ili pet godina. Da bi netko zavolio klub, mora se o njemu pričati, k njemu se usmjeravati. I onda ma kolko satelitskih ili kablovskih programa imao, ma kako bio Messi nekome idol, neće imati samo njegov dres. Kako Škoti još uvijek navijaju za Kilmarnock ili Hearts, a imaju Celtic, Rangerse, kako neki vele Real, Man.Utd, Barcu? Zato jer im nije najbitnije jel se igra europa, jel će doć Ronaldo i tome slično. Tak su odgojeni mali navijači koji nastavljaju tradiciju. Kod nas je nažalost došlo malo drugačije vrijeme. Vrijednosti su skroz poremećene. I to nam serviraju kao normalno sa svih istanci. Tome nisu krivi samo roditelji trenutnih klinaca, nego i ovakvo ponašanje kluba koje odbija ljude od sebe. Htio to netko priznati ili ne. U biti je to glavni razlog. Da je atmosfera oko kluba zdravija, sigurno bi i više klinaca imalo Dinamove dresove. A znamo jako dobro zakaj nije zdravija. Naravno, ako bude sreće da imam decu, nebitno muško ili žensko, učiti ću ga kaj je Dinamo bio, kaj Dinamo treba biti i da taj klub voli i da se za njega bori.