Podrška abidalu!
ROMB!
Ulazeći u boks klub Leonardo u zagrebačkoj Dubravi, neočekivano smo se susreli sa dobro poznatim licem. Uvijek nasmiješeni i dobro raspoloženi Krunić šeretski nam je namignuo lijevim okom, dok je istovremeno nemilice uspuhano ispucavao dnevnu rundu preskakanja užeta.
976…988… 997, 998, 999 … iiiiiiii hiljadarka! Gotovo za danas! Dosta zagrijavanja, idemo na taktiku, idemo na taktiku!!! – urlao je na samog sebe dok se šamarao tako snažno da je prekinuo prijateljski sparing Željka Mavrovića na ringu udaljenom petnaestak metara od njega. Boksači su se gledali u čudu dok je razdragani Jura krenuo prema nama.
-Kak ste kaj momci? – upita Kruniša dok je odlagao uže za preskakanje u za to predviđenu ladicu. Koji vas dobri vjetrovi donose? – nastavio se zajebavati dobri naš Krunek dok je ručnikom otirao oštri znoj ispod pazuha.
Vidio je začuđenost u našim očima i totalnu zbunjenost na licu potpisnika ovih redova, ali se nije previše obazirao na to, nego je nastavio ručnikom brisati apolonski građeno tijelo dostojno grčkih bogova.
- E gledajte sad momci. Ono crveno što tamo visi je moja boksačka vreća, a na njoj vježbam taktiku za dinamo. – krenu Krunela sa monologom.
- -Moj boksački trener i životni uzor Clint Eastwood bi vam to potvrdio da je tu, ali je opravdano odsutan. Dođite, pokazat ću vam kako to ide bez njega. – nastavi Krunoliki navlačeći bijele rukavice sa natpisom Everlast.
- Gledaj sad ovamo, dobro me gledajte i dobro upamtite! Desna ruka, udarac ispod pojasa, blizu centru! E to je to. JEDAN, DVA, TRI, ČETIRI…! – udarao je Jurkan žestoko u donji dio vreće.
- To je to, momci, to je to! Ademi, defenzivni vezni, mlati sve što stigne, ne da nikome da prođe okomito na obranu! ČUVA NAM JAJA!!! A sada dobro pazite, lijeva pa desna sa strane. Lijeva BUM, desna BUM, pa opet lijeva… Huso, Haso, Huso, Haso… Desna, lijeva, desna, lijeva… E to su vam krila, razvale bubrege pa kreću u napad! Al' zajeb'o me Mamić, nije mi doveo Hasu, a baš se rimuju. Huso, Haso, BAM BAM BAM… Samo moram Hasu izmisliti. I sada za raj, gledajte ovo! Desni direkt po sredini vreće, u visini očiju. Samir, moja kobra. BAM, BAM – sijevao je direkt za direktom!
- Jeste li shvatili?! – upitao je zadihani Krunitis.
- Nogomet vam je jako jednostavna igra, ako shvatiš romb! Dole jaja, čuvaj jaja. Ademi. Bubrezi, Huso-Haso. I gore glava, Samir moj, kobra moja. Samir kad udari, i Krle i Bećo imaju koristi: Idealno!
- Ali nema Huse! – spusti glavu Kruljan otužno i zavapi...
- Nema Huse… A jebo romb bez Huse, pa to svi znaju. Ispričajte me momci. Idem pod tuš i par napolitanki. – reče Kruningus za kraj, okrenuvši glavu od nas i umornim korakom odšepsa pored ringa.
Nisam siguran, i ne mogu sto posto tvrditi, ali u jednom trenutku mi se učinilo da je bljesnula suza iz onog oka kojim nam je namignuo kada smo ulazili u dvoranu.
- JEBO ROMB BEZ HUSE! – uzviknusmo u jedan glas, ali već je bilo kasno, Kruljnaš nas nije čuo, tamanio je napolitanke u mraku svlačionice…
Konačno smo shvatili svu bit nogometne igre.
