Spreman sam za ponovni odlazak sa klupe dinama!!
nije ovo bilo obično jutro.uz tiho jecanje i mrmljanje,sav promrzao,stajao je pred vratima predsjedničkih odaja čekajući prvog djelatnika koji dođe da mu otvori vrata.uglavnom je to do sada bila Morana koja je prva ulazila i zadnja izlazila iz kluba.no stvari se u maksimirskoj mijenjaju kako zore sviću
nakon jučerašnjeg poraza uslijedili su telefonski pozivi,na koje se Kruno prvo nije javljao iako je na screenu starijeg modela motorole pisalo masnim slovima "poslodavac".no ipak skupi hrabrosti i javi se ko nevino čeljade poslije kakve pizdarije kad je klečalo pred ocem s pogledom ne u već kroz pod:
-molim,halo Zdravko-tihim,pizdunjavim glasom obrati se poslodavcu pa nastavi.-nije bilo dobro,nisu me poslušali,klasična sabotaža.od Ćopa do pacera Kelave.o Vrsaljku da ne pričam,ubi me Krstanović šefe,nije gotovo dok ja ne kažem da je gotovo.svejedno šta god ti rekao mili,spreman sam na odlazak,pa da se vratim još jači,iskusniji i nezgodniji za protivnika
s druge strane linije muk i onda odjednom:
-Mirko ovdje Krunoslave,neznam,nisam pratio utakmicu,sad sam tek čuo rezultat.nego tu smo kod mene na vikendici,slavimo Božičin imendan,pa je Zdravko okrenuo broj,zamolio da ti se ja javim i rekao da ti poručim da se ne brineš,večeras nema sapunjanja.nego viče da se javiš u klub u 7h.ustvari,aj svrati na piće
Kruno nesiguran u sebe,nesposoban za bilo kakvu pa i trivijalnu djelatnost poput vožnje automobilom pozove taxi koji ga odvozi do vikendice Mirka i Božice.izašao je iz taxija s rukama iza vrata,svjestan ipak da je poziv na piće rulet koji je prolazio dosad dva puta.kucao je lijevom rukom i brzo je vratio iza glave.
otvori mu Božica koja ga je uvijek voljela i cijenila jer je kako je znala reći drag i poslušan dečko i prokomentira
-nema živaca više Kruno,ja te nemogu i neću spašavat.eno ga u dnevnom boravku,pari si sinuse pod ručnikom.
tad Kruno shvati da nije imendan već da stiže sudnji dan i uhvati scenu gdje si Zdravko pod ručnikom,naslonjen glavom na kotlić za ćobanac,a u njemu kipući čaj od žalfije jel drugog Božica nije imala,pari sinuse i urliče:-aaaaaaaa.jebem mu majku,aaaa,da mu majku..makne ručnik sa natopljene glave koja gori od vrućine i zaurla prema Mirku:-ubija me organ po organ radi ovoga
Kruno vidi da je kolinje za ovu galamu dječji rođendan te zauzme stav da je priznanje najbolje rješenje:
-idem sam da me nemoraš gonit-odlučno će Kruno
-ma di ćeš,popi sok i bris,sutra ispred odaja kluba u 7h.
i konačno da se vratimo na početak,prvi je stigao Marčinko,pa svi ostali.a Kruno kad je ušao nije izlazio sve do podneva.i onda se ukazala dobro poznata glava koja je provirila kroz vrata,jer je Kruno uvijek govorio da ga je strah sedme sile,za koju je mislio da je ta koja će stić po njega,pa je bio oprezan i provjerio prije parking.sišao je dole i ipak priznao:
-ništa.uvjerio me da još nisam spreman za odlazak.kupili mi Ganca i ponudili mi kavu i bajadere-opet nam pun sebe i odlučan da napravi velike stvari odgovori Kruno
[uredio abidal anebi - 11. veljače 2013. u 09:40]