bilo je ovo odlično drugo poluvrijeme,atraktivno i vrlo gledljivo za gledatelje.još jednom se pokazalo da imam nos za osjećaj da pravovremeno reagiram,da imam izuzetno kvalitetne i taktički savršene poteze za vrijeme same utakmice,pa sam shodno tome glasno reagirao na svoju odluku s početka utakmice i vratio Jedvaja na stopera,uveo Saida koji ih je kao što ste vidjeli razbucao ko bugarsku skupštinu,a koji je pak pokazao da ima onaj magnet,onaj izvorni bosanski talenat koji prepoznajemo samo mi,bivši igrači i sadašnji treneri sa teritorija koji nazivamo Bosna i Hercegovina.
tako su i mene svojevremeno zapazili na jednom od turnira radnog naziva "dva janjeta" koji se tradicionalno svake godine održava u Tesliću,gradiću pored rijeke Usore,gdje sam silom prilika proplivao i upecao da se tako izrazim prvu ribu,crnku Milevu s kojom sam kasnije gajio izuzetno kvalitetan unutarnji odnos-obrisao je suzu koja mu je na spomen djevojčure kanula iz oka,potegao čašu donata mg pa nastavio:
-sjećam se tom prilikom kako smo u pauzi utakmica dobivali slobodno vrijeme za razonodu i druženje,pa su se tako momci iz naše gruđanske ekipe razmilili po gradu tražeći lunapark koji je revolucionarno po prvi puta gostovao u Tesliću.a mi ostali,trener i ja krenusmo do rijeke da ovlažimo kurje oči i natopimo tabane vodom iz Usore.tako smo naišli na čiču koji nam je prodao dva stara štapa za ribolov,pa sam odma dobio zadatak od trenera da otrčim do grada,do pekare po dva kruva,kako je govorio moj tadašnji trener Mijo Parcela,jer riba je kaže u rijeci radna i gladna kruva,ništa joj viš ne treba.i tako ja obavim zapovijeđeno,vratim se,kad na obali Mijo u kantu ubacio već najmanje dve kile ribe,sa strane na naslovnici Starta koji je čitao posložene gliste koje je navatao.tu me Mijo prevario prvi puta.razočaran šećem obalom,pojeo i kruh i pola štapa te odjednom čujem zapomaganje "pomagaj,pomagaj",a desno od mene ruke iz vode pruža prekrasno žensko tijelo uspostavit ću kasnije-prekine Kruno monolog te nas ponudi novitetom na tržištu,nutelom u tubi,inače predviđenom i idealnom za filanje palačinki,što smo odbili,pa je nastavio s knedlom u grlu:
-bez razmišljanja sam uskočio u vodu i tada se sjetio da sam plivanje do tada gledao samo na televiziji,a vidi me sad,simuliram da znam,što vidje i crnka koja je zapomagala,al ne zato što se utaplja,već zato jer je mahala da joj netko pomogne izvuć bicikl koji je zaronivši zavezala sa špagu i imala plan da ga izvuče van,a kojeg je pijani joj otac potopio dan ranije kad je skupa sa njim sletio u rijeku.tada sam ja počeo vikati "pomagaj sada ti meni,meni pomagaj",pa me eto djevojka Mileva izvukla iz rijeke i polegla me na obalu.a na obali scena iz filma gdje ja ležim,sudnji dan je bio blizu,no ja ga zajebo i još sam živ.a ja gledam u što bi rekli,raj na zemlji,u tijelo žene,svojih 80 kg,bujne crne kose,širokih plivačkih ramena,grudi ko mliječne oaze,bokovi ko Vrsaljko i Pivarić,noge ko balvani revolucije,a stopala ko u pegle.rekao bi čovjek spodoba,no lice ko u Barbare Kolar,samo crna kosa.tada sam je onako ranjen pohvalio na gazi pored rijeke Usore.da je rekla,jeo bi joj tada govna ko sarmu
[uredio abidal anebi - 15. travnja 2013. u 09:45]