Gledam i slušam događanja oko Dinama zadnjih 20 godina, iako sam navijač Hajduka, i meni trenutno stanje u vašem klubu izgleda puno gore od devedesetih, Franje, Canjuge i inzistiranja na povratku imena ( koje je, po meni, trajalo malo predugo ).
Po prirodi problema, borba za ime bi trebala biti veća frustracija za navijača nego ovo što se događa danas. A danas sami niste načisto što bi. Je li stvarno toliki problem prelomiti i odlučiti da li pratiti Dinamo, guštati u pobjedama i zaboraviti na upravljačke strukture ili reći:Sad je stvarno dosta, što će nam sve titule kad je sve u klubu gnjilo ?
Bez obzira na sve što se u Hajduku dogašalo, bez obzira što je pitanje kad ćemo i hoćemo li opet ikad bit prvaci zbog premršavog igračkog kadra, mislim da se ja puno ugodnije danas osjećam od bilo kojeg navijača Dinama. Paradoks, ali to je tako.
Riješimo se mi smeća u našim upravama ( i zato dajem BBB bezrezervnu podršku ) pa na zelenom terenu ko koga
